Još samo oružje održava Kinu
Olimpijske igre podsjetile su svijet na etničku i vjersku šarolikost najmnogoljudnije zemlje
Olimpijske igre u Pekingu nećemo pamtiti samo po sportskim uspjesima i brojnim najavljenim rekordima. Politički tereti kao da su ‘azijskom divu’ došli na naplatu. Svi protivnici kineskih komunističkih vlasti koriste se prilikom da skrenu pozornost na kršenje ljudskih prava. Brojni disidenti, intelektualci, pa i neizostavni Richard Gere i Sharon Stone pozivaju na bojkot Igara, prosvjeduju po europskim i američkim gradovima, te pišu svjetskim čelnicima. Strani novinari bune se zbog cenzure na internetu, a bune se i agilni pripadnici zabranjenog pokreta Falun Gong.
Hillary Clinton pozvala je američkog predsjednika Georgea Busha na bojkot OI, a time je prijetio i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. Ne šuti ni papa Benedikt XVI. koji je Kinu pozvao ‘da se otvori Evanđelju’ budući da je i 12 milijuna tamošnjih katolika često zlostavljano.
Sve je počelo u glavnom gradu Tibeta Lhasi 10. ožujka ove godine na 49. obljetnicu neuspjelog ustanka protiv kineske okupacije. Grad je bio demoliran, zapaljene su trgovine, stotinu je ljudi ubijeno, a više od tisuću uhićeno.
Potom je uslijedio ‘lov’ na olimpijsku baklju kud god je prolazila - u Parizu, Londonu, San Franciscu… Kina je za sve optužila Dalaj lamu, a on je samo pobrao nove simpatije. Težnja Tibetanaca za neovisnošću time je dobila vjetar u leđa, s nikad jačom medijskom potporom.
Iako Kinu na okupu drži iznimno represivan vojno-politički sustav začinjen smrtnim kaznama i propagandnom mašinerijom tipičnom za komunističke diktature, ne može se zanemariti činjenica da su daleko malobrojniji, štoviše goloruki Tibetanci ostali kao trajna prijetnja i ‘čimbenik destabilizacije’. No iza komunističkog crvenila krije se etnički, rasno i vjerski prošarana Kina. Taman se tibetanski otpor malo smirio, ili bolje reći ‘ispuhao’, a svijet se podsjetio na još jedno krizno žarište. Samo četiri dana prije početka Igara šesnaest je policajaca ubijeno u gradu Kashgaru na krajnjem zapadu zemlje.
Bio je to jedan od najsmrtonosnijih napada u Kini, a izvršila su ga dvojica muškarca koji su se dovezli kamionom do policijske postaje i napali časnike koji su imali jutarnju tjelovježbu. Izašli su iz vozila i bacili dvije granate, a potom su policajce napali i noževima. Dvojac je ubrzo uhićen, a kasnije su kineske vlasti priopćile kako su kod njih pronašli ‘islamističke pamflete’ u kojima se poziva na ‘sveti rat’. Sve se to događa u Xinjiangu, još jednoj golemoj autonomnoj regiji, koja se nalazi sjeverno od Tibeta i u kojoj živi oko devet milijuna Ujgura, još jednog potlačenog naroda koji želi pobjeći iz čvrstog ‘kineskog zagrljaja’.
Ujguri su turkijski narod s bogatom kulturnom baštinom, te se osjećaju bliski drugim turkijskim narodima: Kazacima, Kirgizima, Uzbecima, Baškirima, Tatarima, Čuvašima… Inače, regiju Xinjiang u kojoj žive, nazivaju Ujgurstan. Neki su već u 10. stoljeću prešli s animističkih i lokalnih šamanskih kultova na islam, ali većina je to učinila u 15. stoljeću, a u 11. stoljeću počeli su pisati arabicom.
U prošlom su pak stoljeću dvaput proglasili neovisnost (1933. i 1944.) ‘Republike Istočni Turkestan’, kako se inače naziva to golemo područje središnje Azije. I dan-danas tamo postoji više separatističkih pokreta, a najpoznatiji je Islamski pokret Istočnog Turkestana (ETIM) koji se nalazi na UN-ovu popisu terorističkih organizacija. Napadači su pokušali povesti siloviti psihološki rat protiv OI, zaključile su kineske vlasti. No tu popis nezadovoljnika ne prestaje. Policija je u ponedjeljak imala pune ruke posla i na trgu Tiananmen gdje je prekinula prosvjed građana nezadovoljnih malim naknadama koje su im vlasti isplatile za iseljenje iz stanova u središtu grada gdje su izgrađene moderne zgrade.
U Pekingu je raspoređeno više od 100.000 policajaca. Kako i ne bi kad toliko faktora prijeti sigurnosti najvećeg sportskog događaja u povijesti, u koji je uloženo čak 40 milijardi dolara?
Novi komentar