Jesmo li vidoviti a da to ni ne znamo?

Neki ljudi mogu biti vidoviti. Vjerovali vi u to ili ne, zaista je vaša osobna stvar. Ali kad nešto takvo izjavi renomirani psiholog stvar poprima malo drugačiji oblik. Ako ništa drugo, valja pročitati zašto je jedan stručnjak u to uvjeren i štoviše zašto smatra da se na buduće događaje može utjecati i prije nego ih opće postanemo svjesni.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu New Scientist i ako se zna da je to publikacija koja nerado objavljuje tekstove koji sadržavaju riječi poput telepatije, vidovitosti i tako dalje, postaje očito kako će rezultati koje je Daryl Bem, fizičar i bivši mađioničar sada psiholog, prikupio u svojem istraživanju parapsihološkog.

Jedan od eksperimenata izgledao je ovako - studenti su na uvid dobili listu riječi koje je trebalo zapamtiti što bolje. Kasnije su ispitivani i od njih je zatraženo da se prisjete što više tih riječi. Tada im je izdiktiran nasumični popis riječi kojeg su trebali pisati na računalima. Studenti su određene riječi pamtili bolje od drugi što je sasvim normalno.

Ali istraživače je šokiralo to što su upravo one prve zapamćene riječi bile identične popisu kojeg su dobili kasnije za ispisivanje na računalu. Dakle, studentima prethodno ni na koji način nije stavljeno do znanja koje će se riječi pojavljivati opet. Upravo zato je popis za ispisivanje i bio nasumičan. Istraživači to interpretiraju u smislu da je budući događaj utjecao na studentsku sposobnost pamćenja.

U drugom eksperimentu studenti su bili ispred dva računala čiji su monitori bili prekriveni. Na jednom monitoru nalazila se erotska fotografija. Računala su nasumično prikazivala fotografiju što znači da nije uvijek bila na istom računalu i nije se uopće prikazivala dok se tkanina koja je prekrivala monitore nije uklonila.  Studenti su gotovo uvijek 'predvidjeli' gdje će biti ta fotografija, a New Scientist piše - prečesto da bi se radilo o slučajnosti. Ovo pak prema mišljenju istraživača dokazuje da su studenti utjecali na buduće događaje.

Treći dio eksperimentiranja sveo se na prikazivanje fotografije primamljivog voća studentima i pit bul terijera u prijetećem položaju. Istraživači su mjerili vrijeme koje je studentima bilo potrebno da procijene svaku fotografiju kao ugodnu ili neugodnu. Nakon što su donijeli ocjenu, studentima je prikazana riječ poput 'sočno' ili 'prijeteće'.

;

Te su riječi navodno utjecale na duljinu vremena koje im je bilo potrebno da donesu sud o fotografijama iako su te riječi prikazane tek nakon što su ocijenili fotografije. Istraživači tvrde - imali su predosjećaj za svaku riječ i zato ih je pomisao na košaru s voćem  koja izgleda prijeteće (u slučaju kad se kasnije namjeravala prikazati riječ 'prijeteče') usporila u procjeni za razliku od mentalne slike psa koji izgleda prijeteće.

Drugim riječima, bili su sposobni vidjeti u budućnost. Profesor Bem sa Sveučilišta Cornell iz države New York je proveo devet takvih eksperimenata nad 1.000 volontera. Prema njegovom izračunu, šansa da su ukupni dobiveni rezultati slučajnost može se iskazati omjerom  74 milijarde naprema jedan. Reakcije znanstvenih krugova tek se čekaju.