Iranska kultura hrane - drugi dio

Posebno voljeno jelo u Iranu su guste juhe (aš). Toliko je važno jelo da je i sam naziv za kuhinju proistekao od aša: ašpazhane znači „kuća aša". Većinom se sastoje od raznolikih mahunarki i začina. Neke su vegeterijanske, dok druge imaju male komadiće mesa, te su ponekad praćeni preprženim lukom i češnjakom, sušenom mentom, kaže naš suradnik Vedran Obućina s portala Taste of Adriatic.

Uz jela se vrlo često pije jogurt (dug). Nije sličan našem, jer se često miješa s mineralnom vodom ili sa sušenom mentom. Uz jogurt, Iranci vole popiti i neku od Zapadu poznatih gaziranih pića, najčešće Cola, Pepsi ili Fanta. Alkohol je u potpunosti zabranjen, čak i za zapadne goste. Jedino mjesto gdje se može formalno kušati alkohol je tijekom obreda svete mise u kršćanskim crkvama.

>> Iranska kultura hrane - prvi dio >>

Kao i drugdje na Bliskom istoku, Iran je poznat po slatkom. Kako zapadni, francuski, austrijski i danski kolači i kreme, tako i tradicionalni iranski deserti poput lokuma od pistacija (gaz), prhkih kolača od šafrana (sohan), baklave, sve je popularno u Iranu. Na ulicama se često mogu pronaći tradicionalni sladoled (bastani), koji se radi od najčudnijih mješavina (sladoled od mrkve, primjerice, ili od nara).

Ako nema vode, glavno je da postoji čaj. Uz Tursku, Iran je jedan od najvećih konzumenata čaja. Služi se u malim staklenim čašama. Čaj se sprema i čuva kroz samovar, koji je nezaobilazan u svakom iranskom kućanstvu. Samovar omogućuje da se čaj konzumira u bilo koje vrijeme dana ili noći. Iranci ne šećere čaj, već koriste nepravilnu kocku šećera (gand) koji se stavlja između zubi i jezika, te se čaj srče kroz gand. Dok ne postanete stručnjak, postoji opasnost da pojedete više šećera nego popijete čaja.

Iran je nevjerojatno gostoljubljiva zemlja. Na svakom kutku se može upoznati ljude koji nakon nekoliko razmijenjenih riječi pozivaju u svoj dom i na večeru. No, valja biti oprezan. U Iranu postoji poseban vid komunikacije koji se zove tarof. Pravila tarofa zahtijevaju da se svaka ponuda odbije barem jednom, uobičajeno dva puta, prije prihvaćanja, kao znak poštovanja prema osobi koja ponudu daje. Takav razgovor može izgledati ovako:

A: Dođite u četvrtak navečer u moj dom na večeru.
B: To će biti velika poteškoća za vas. (U prijevodu: Da, može)
A: Nije problem, imati ćemo samo ono što inače imamo (U prijevodu: Pripremiti ćemo gozbu za vas)
B: Ne želimo stvarati gužvu ili poteškoću (U prijevodu, ovo je prihvaćanje)
A: Biti će nam čast ugositi vas (U prijevodu, dogovoreno je).

Ukoliko pitate u koliko sati bi bila večera, najčešći odgovor je: Kad Vama paše. Zbog toga je potrebno znati vrijeme molitve, jer je uobičajeno da se večera služi nakon molitve, čak i ako obitelj nije religiozna. Večere nisu formalne, ljudi se druže, razgovaraju, odmaraju. Atmosfera je uvijek vrlo opuštena, večera bogata, te svakako gost mora biti gladan da savlada količinu hrane koja se stavlja pred njega. Čaj na kraju večere uvijek daje olakšanje, a razgovori često traju dugo u noć.

Želite putovati u Iran? Pošaljite upit na mail: info@tasteofadriatic.com