Građanski odgoj na meti politike

Iako se o potrebi uvođenju građanskog odgoja kao zasebnog predmeta u hrvatske škole već godinama raspravlja, on do danas nije zaživio u većini obrazovnih ustanova. Građanski je odgoj uveden u škole kao međupredmetna tema kurikulom iz 2019. godine pa resorni ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs ne vidi poseban razlog za njegovo uvođenje u škole sa statusom posebnog predmeta. Njegovo podučavanje kao međupredmetne teme znači da o toj temi uče svi đaci osnovnih i srednjih škola prema navedenom kurikulu, obrazlažu iz Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Međutim, Tina Đaković iz Kuće ljudskih prava Zagreb smatra da to nije dovoljno: „Samo međupredmetna provedba građanskog odgoja jednostavno ne može osigurati kvalitetan razvoj građanske kompetencije učenika i učenica, a ni nema takve ambicije. To je jasno iz trenutnog kurikuluma po kojem se građanski odgoj provodi jer je kurikulum sužen i nedostaje mu sadržaja. Usto, školama nedostaje kvalitetna i sustavna podrška, to jest edukacija nastavnika i nastavnica pa se često u praksi građanski odgoj uopće ne provodi ili se provodi vrlo površno", upozorava Đaković.

Zaključuje da sve to dovodi u pitanje postizanje kvalitetnog ishoda učenja za demokratsko građanstvo i ljudska prava. U Hrvatskoj, nastavlja ona, imamo jasne pokazatelje da se djecu i mlade ne uči sustavno o njihovim temeljnim ljudskim pravima i solidarnosti, niti ih se potiče da aktivno sudjeluju u društvu.

Nedostatak političke volje

Đaković podsjeća na istraživanje mladih u Hrvatskoj koje je proveo IDIZ - Institut za društvena istraživanja, a koje je pokazalo da odnos mladih prema politici karakterizira slaba zainteresiranost i znanje o politici, razmjerno slaba uključenost u razne građanske akcije i inicijative, te izrazito nepovjerenje u političke institucije. U istom istraživanju, kada je o vrijednostima riječ, pokazalo se da su mladi donekle skloni nacionalizmu i nešto više autoritarizmu (pogotovo političkom), te da su i dalje isključivi prema pojedinim socijalnim skupinama, a prema ideji multikulturalnosti u hrvatskom društvu su rezervirani:

„Upravo zbog toga što građanski odgoj u Hrvatskoj nije sustavno i kvalitetno uveden u škole, u nekim se školama, na njihovu inicijativu ili inicijativu osnivača, građanski odgoj provodi kao izvannastavna aktivnost, u Rijeci već pet godina, a taj model je preuzelo i 12 gradova i županija u Hrvatskoj, a sada i Zagreb."

Đaković smatra da bi građanski odgoj trebao biti uveden u škole kao zaseban predmet, a razlog neuvođenja vidi u nedostatku političke volje. „Dodatno je politiziran zbog predrasude i straha određenog dijela društva koje inače politizira ljudska prava, negira jednakosti, prava manjina i u njima vidi prijetnju. Isto kao što je i Istanbulska konvencija bila politizirana i potpuno neosnovano predstavljana kao prijetnja, tako je godinama građanski odgoj predmet prijepora. Građanski odgoj je odgoj i obrazovanje za demokraciju i ljudska prava, a vrijednosti koje se poučavaju su ustavne vrednote", zaključuje Đaković. Na kraju, po njenim riječima, ispaštaju mladi i djeca koji ne poznaju i ne žive svoja temeljna ljudska prava.

„Djeca i mladi žele učiti o ljudskim pravima i te ih teme zanimaju, pogotovo u kontekstu izazova klimatskih promjena, digitalnog društva, jednakosti i participacije mladih u društvu. Građanski odgoj je također jedan od načina odgovaranja na društvene probleme netolerancije, govora mržnje, nasilja, pa i pojava nasilja motiviranog mržnjom koji se u Hrvatskoj, nažalost, rješavaju samo reaktivno i površno. Marginaliziranje građanskog odgoja i obrazovanja u obrazovnom sustavu je korak natrag za cijelo društvo", smatra naša sugovornica.

Jeftino politikantstvo?

S druge strane, saborska zastupnica stranke Most Marija Selak Raspudić kaže da ne vidi potrebu za dupliranjem postojećeg sadržaja. „Izmišljanje tople vode, odnosno stvaranje privida da će neki politički akteri demokratizirati društvo uvođenjem predmeta koji već postoji u školski sustav promašeno je i jeftino politikantstvo koje ima dvostruki cilj: brzopotezno signalizirati vlastitu vrlinu, te ideološki manipulirati obrazovnim sustavom. Naime, oni koji sada uvode uvedeni građanski odgoj u škole zapravo smatraju da su svi oni koji ne glasaju za njih građanski neodgojeni", kaže Selak Raspudić.

Po njoj, riječ je o  antidemokratskoj želji za indoktrinacijom, a ne edukacijom: „Da bismo imali moralno pravo i kredibilitet zagovarati građanski odgoj, prvo se i sami trebamo ponašati kao "politički građani" fokusiranjem na realne i nagomilane probleme školstva, od materijalnih uvjeta do posljedica virtualizacije nastavnog procesa, a ne čim sjednemo u fotelju nabacivati floskulama o vlastitoj progresivnosti i retrogradnosti svih koji ne misle kao mi, pritom ponavljajući totalitarne obrasce školskog ideološkog preodgoja s kojima smo raskrstili kada i s režimima koji su na njima temeljeni", smatra zastupnica Mosta. 

Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja pak kažu da spomenuto istraživanje mladih može poslužiti kao odlična podloga za praćenja uspješnosti uvedenog građanskog odgoja, ali nikako kao argument da građanski odgoj kao međupredmetna tema nije polučio dobar rezultat. Podsjećaju pritom da nijedno dijete u Hrvatskoj nije u punom obrazovnom ciklusu, koji traje četiri godine, imalo građanski odgoj jer se on do provođenja istraživanja provodio u školama tek godinu dana u kojoj učenici zbog štrajka nastavnika i epidemije nisu imali "normalnu" nastavu gotovo 60 posto vremena. A ta godina, smatraju, u nijednom metodološkom ispravnom istraživanju ne bi trebala biti uzeta u obzir.