Globalizacija s europskim licem

Europa je još uvijek u srcu mnogih Europljana - čak i ako oni sami više u to ne vjeruju. Jedan od dokaza za to je ogromni val donacija nakon požara u pariškoj katedrali Notre Dame. Danas imamo šansu da izgradimo novu europsku "imperiju" za 21. stoljeće, o kojoj govori francuski ministar ekonomije Bruno Le Maire. Ali Europa najprije mora samu sebe dovesti u red. Požar u Notre Dame učinio je ono što sama Europa nije bila u stanju još od referenduma o Brexitu - pokrenuo je srca ljudi, dao im je osjećaj pripadnosti. Ne, naši glavni problemi nisu populizam i skepsa prema Europi, već opsjednutost pravilima i nedostatak vizije na vrhu. Europa pravila ne mora biti u suprotnosti s Europom inspiracije, ali oba ta aspekta moraju biti podjednako važna.

Europa se namjerno povlači

Uz to je trenutno nejasno koju to viziju Europa ima za sebe i za svijet. Europljani su se odrekli vodeće uloge kada su promijenili obrazovni sistem, javni diskurs i politiku i distancirali se od pojmova kao što su „vojska" ili „sigurnost.

Europa se namjerno povukla. Ali onima koji žele više i koji žele preuzeti vodeću ulogu to treba i dozvoliti. Tako bi primjerice bilo pametno dozvoliti Francuskoj i državama istočne Europe da budu na čelu sigurnosne politike, dok se druge države, uključujući Njemačku, fokusiraju na unutrašnji razvoj EU i njenu konsolidaciju.

Suzbiti otrovni nacionalizam

To bi se moglo nazvati „smart power" i sigurno bi predstavljalo daleko bolju primjenu i energije i novca no što to čine međusobne svađe i žalopojke o populizmu. Ljudi bi ponovo počeli voljeti Europu, jer bi znali da neće morati dijeliti isti kolač na sve manje i manje dijelove. Umjesto toga, svi bi trebali raditi na tome da kolač naraste i bude sve veći.

Izazov je u tome da se s jedne strane povrati inovativni duh imperija iz prošlosti, ali i da s druge strane istovremeno progna bilo koja vrsta otrovnog nacionalizma.

Savez za multilaterizam, o kome raspravljaju političari Njemačke i Francuske, je korak u dobrom smjeru. Ima li boljeg simbola odrastanja Europe od uključivanja u zajednicu sa sebi sličnima? Današnja konstrukcija Europe je jamstvo da ona nikada neće postati agresivna sila. Ali u globalnom nadmetanju sila, moć je jedina dostojanstvena opcija, kako to kaže francuska novinarka Sylvie Kaufmann.

Poklon za svijet

Mi moramo naša partnerstva s Australijom i Kanadom, ali i s Meksikom, Indijom, Indonezijom i Japanom, vidjeti kao izraz povjerenja koje ove države imaju u Europu. Ove zemlje su prebrodile problematična iskustva kolonijalizma i podržavaju Europu u njenim globalnim ambicijama. Oni imaju viziju o funkcioniranju „umreženog" modela na globalnom nivou, da bi se eventualno agresivnim gigantima pokazalo gdje je granica - i u ekonomskom i u geografskom smislu. Svaka regija ima svoja središta moći, ali i strahove od hegemonije.

Željeli smo zajednicu ravnopravnih partnera - i evo je, ove države su spremne povjerovati da ćemo učiniti ono što je ispravno. Ima li nekoga u Bruxellesu, ili u europskim prijestonicama, tko će odgovoriti na taj izazov?

Po mom mišljenju, Europa može svijetu pokloniti globalizaciju s europskim licem. To bi bila globalizacija u kojoj se podjednako cijene ljudi i firme, u kojoj se različite kulture ne gaze već podržavaju. Takva globalizacija ne bi funkcionirala kao komad odjeće u koji bi se svi trebli ugurati, bez obzira na veličinu. Ona bi se pobrinula da umjetna inteligencija i tehnologija služe budućnosti u kojoj bi ljudi bili slobodni, a ne kontrolirani. To bi bila četvrta industrijska revolucija, koja bi radila u korist ljudi a ne protiv njih.

Radu Magdin je rumunjski analitičar i politički savjetnik. Savjetovao je, između ostalih, rumunjskog premijera (2014/2015) i premijera Republike Moldavije (2016/2017). Od 2007. do 2012. je u Briuxellesu radio za Europski parlament, EurActiv i Google. Pripada radnoj grupi NATO Emerging Leaders američkog Atlantic Council-a.