Tri prijedloga za slobodu tiska

Zabrane objavljivanja, oduzimanje materijalne osnove, uhićenja i zatvaranje su obrasci ponašanja represivnih država kojima se nastoje potisnuti izražavanje mišljenja u svojim zemljama.

Ali sada postoje i opasnosti koje nisu tako lako uočljive - naročito aktivna struktura interneta: osobe, a sve češće i uređaji, šire laži, lažne video snimke i fotografije s ciljem manipulacije. Lažne vijesti, kampanje dezinformacija na društvenim mrežama, klevete i prijetnje postali su uobičajena pojava.

Tu su sve češće na djelu pravi profesionalci za komunikaciju. Na primjer, na RT-u (Russia Today) i nažalost i na Al Džazira. Njihova komunikacija djeluje prijateljski, ponekad je duhovita. U kompliciranom svijetu, oni privlače ponudom pojednostavljenja. Pored toga, sve više država pokušava pretvoriti kozmopolitski internet u cenzurirani intranet svoje zemlje. To je uočljivo u Iranu, Kini, također u Rusiji i u Turskoj.

Na ovo postoji samo jedan odgovor: Ljudi moraju naučiti razlikovati laž od istine, ova medijska pismenost mora postati sastavni dio školskog obrazovanja, a za odrasle moraju postojati atraktivne ponude. Ponude u kojima se prenosi da je na kraju uvijek ugrožena ne samo sloboda medija, nego potencijalno i privatna sloboda.

Aktivirati političare

I u Iranu se raspravlja o ekonomskim mogućnostima, a ne o više od 20 novinara koji su u zatvorima za mučenje Revolucionarne garde. U Bangladešu i Pakistanu blogeri risiraju svoje živote dok kritički izvješćuju o rastućem islamizmu u svojoj zemlji. Ozbiljne podrške iz inostranstva - nema. Svet hvali saudijskog princa jer je ženama dozvoljen odlazak u kino, na sportske stadione, a i da voze automobile. Ali gdje je protest zbog toga što je bloger Raif Badavi još uvijek u saudijskom zatvoru?Demokratski političari iz cijelog svijeta, uključujć́i i one iz Europe i Njemačke, nadmašuju jedni druge u pokušaju udovoljavanja Kini. To da u toj zemlji ne postoji sloboda tiska i da su blokirane neovisne ponude stranih medijskih kuća kao što je Deutsche Welle, ne igra nikakvu ulogu. Predstavnici biznisa gledaju Kinu iz poslovnog ugla, a ne iz perspektive ljudskih prava.

Lista bi se mogla nastaviti. To je tužna lista. Danas je dobar dan da političare ocijenimo po tome što rade protiv rastućih napada na slobodu medija. Pokazuju li diktatorima jasno koje su naše vrijednosti? Jesu li spremni odustati od biznisa ako su ove vrijednosti grubo prekršene? Povezuju li pomoć u razvoju s poštivanjem ljudskih prava i slobode tiska?

Novinari su odlučujući čimbenik

Sloboda tiska ne ovisi samo od onih gore. Pravni okvir je jedno, a unutarnji stav svakog novinara je drugo. Naročito novinari iz zemalja sa slobodarskim medijskim sustavom moraju služiti kao uzori za kolege koji rade u teškim okolnostima.

Za mene, biti novinar znači uvijek biti sumnjičav prema vlastitim uvjerenjima - ili prema uvjerenjima kolega - i uvijek postavljati pitanja. I da, pritom se ne plašiti odobravanja s pogrešne strane.

Na primjer, vrlo sam zabrinuta zbog rasprave o tome bi li uopće trebalo razgovarati s političarima iz desno populističke „Alternative za Njemačku". Ako ignoriramo čitave političke grupe, nezgodne političare ili druge javne osobe koje se ne uklapaju u naš pogled na svijet, ostavljamo prazninu, koju onda popunjavaju drugi. I time štetimo slobodi tiska koju danas želimo proslaviti.