Gdje je zapelo u kineskom gospodarstvu?

Koliko god da se vjerovalo kako će, nakon okončanja mjera protiv pandemije, kinesko gospodarstvo veoma brzo biti „ono staro", gospodarski pokazatelji svjedoče da se to nije dogodilo. Izvoz je na najnižoj razini još od početka pandemije u proljeće 2020., BDP je daleko ispod onoga što je planirao i s čim je računao kineski državi vrh, indeks nabave (PMI - Purchasing Managers Index) koji inače pouzdano najavljuje skori gospodarski razvoj, uporno pada u posljednjih četiri mjeseca. Sve to nisu okolnosti kad bi tvrtke željele zaposliti nove suradnike: nezaposlenost mladih je već dostigla rekordne visine od preko 20%.

Službeni Peking svakako želi novim mjerama okrenuti kormilo: prošlog tjedna su objavljene mjere kojima bi se trebala potaći domaća potrošnja. Građani će dobiti državnu potporu kod kupnje električnog automobila, povećat će se i potpora za socijalne stanarine u vjeri kako će građanima onda ostati više novca za kupovinu.

Prokockano povjerenje

Ekonomski stručnjaci i na Zapadu tu ne vide veliku pomoć: „Previše usitnjeno, premalo, tek simptomatično", smatra Rolf Langhammer, profesor s Instituta za svjetsku ekonomiju (ifw) u Kielu. „To je kao zapaljena šibica: brzo će planuti, ali će se brzo i ugasiti."

Ovaj ekonomist misli kako je glavni problem izgubljeno povjerenje u samo kinesko gospodarstvo. Desetljećima je to bila neosporna uzdanica i kineske politike i građana, ali u koroni su svi vidjeli kako se pogoni i čitavi gradovi mogu ugasiti tek potezom pera mjera lock downa. To povjerenje se sad mora tek ponovo stvoriti.

Osobito među mladima koji sad uzalud traže posao je to povjerenje na nuli. A ako su i zaposleni vjerovali kako im plaće mogu samo rasti, sad su morali shvatiti da to nipošto ne mora biti tako. To je morao priznati i Li Chunlin, potpredsjednik kineske komisije za razvoj i reforme kako vlada „veoma malo povjerenja i veoma mnogo zabrinutosti za gospodarstvo". Zato su potrebne još snažnije mjere, izjavio je na konferenciji za novinare.

Već i deflacija?

Zlatno je pravilo kako nitko neće trošiti, ako je zabrinut što donosi sutra - pogotovo kad više neće moći raditi, podsjeća Vera Eichenauer, ekonomistica s Tehničke visoke škole (ETH) u Zürichu. „Velik broj mladih bez posla djeluje i na raspoloženje za potrošnju, jer mladi uopće nemaju novaca za trošenje. Njih moraju pomagati roditelji koji onda i sami nemaju za kupovinu."

U utrci kako prodati robu se i cijene spuštaju sve do mjere gdje neki ekonomisti već govore o deflaciji. Potrošačima se to može činiti dobrim, ali za čitavo gospodarstvo je to katastrofa: zašto da uopće kupujete danas kad će možda sutra biti još jeftinije? Zašto da tvrtka uloži novac u posao kad će s istim iznosom novca „u čarapi" sutra imati veću vrijednost i bez ikakvog poslovnog rizika?

Švicarska ekonomistica vjeruje kako pravi ključ ne leži tek u potpori za e-automobile, nego u stvaranju okružja socijalne sigurnosti građana: „Mora se zapravo raditi na skrbi u stare dane i na nezaposlenosti kako bi se kod potrošača steklo povjerenje i nada u bolju budućnost." Kao konkretni primjer navodi već tradicionalnu nepovjerljivost Pekinga prema gospodarskom razvoju koji neće biti diktiran „s vrha" kao što je internetska trgovina. Kineski portal kao što je Alibaba je već davno tvrdio kako će stvoriti radna mjesta, ali sve je više državnih mjera koji mu obuzdavaju razvoj: „Kad bi se tu malo više liberaliziralo, mogla bi nastati nova radna mjesta i to bi možda imalo veći učinak."

Ne tek veliki, nego milijuni malih

No to je protivno osnovnoj vjeri kako je glavni oslonac i kineskog gospodarstva i države samo „velika privreda" - izvoz, infrastrukturni projekti i građevinski sektor. Osnovna je ekonomska pouka kako nema bogatog društva bez bogatih građana i doista i kineskom vrhu polako sviće kako tim osloncima svakako treba dodati i domaću potrošnju. Pogotovo u okolnostima kad sva tri elementa te „velike privrede" imaju problema: već godinama se zapravo gradi previše, ulaganja u infrastrukturu će donijeti korist tek dugoročno, a i kod izvoza se vidjelo kako svijet nije samo ovisan o Kini, nego i gospodarski razvoj Kine o svijetu.

„Gospodarstvo u ostatku svijeta je također slabo i još uvijek vlada strah od recesije. Zemlje Zapada dižu kamate kako bi se borili protiv inflacije, ali to djeluje i na Kinu jer smanjuje potražnju za njenim proizvodima", nabraja Eichenauer. „A onda tu dolazi i geopolitičko i geoekonomsko stanje: ne zna se, kako će ići dalje uz povećanje napetosti između Kine i SAD, odnosno Kine sa Zapadom uopće. Mislim da se tu sakupio čitav niz različitih izazova", smatra švicarska ekonomistica.

Težak put u novi svijet

Jer ako se vjerovalo kako će kinesko gospodarstvo brzo nakon mjera protiv pandemije biti „ono staro", tu će i politički vrh Pekinga morati još shvatiti kako čitav svijet nakon napada Rusije na Ukrajinu više nije „onaj stari". Zapad, a i čitav ostatak svijeta previše troši kako bi nadoknadio izostanak jeftinih energenata iz Rusije i tu niti Kina nema nikakvih razloga se radovati „što je susjedu crkla krava".

Za to vrijeme, tu se slaže i ekonomist iz instituta u Kielu, Kina se svakako mora potruditi povećati domaću potrošnju. „A to ide samo ako država najprije otvori blagajnu za socijalna davanja i kako bi građani stekli više povjerenja i hrabrosti da opet počnu trošiti. To je dugoročan put, ali po mom mišljenju i jedini put", kaže nam profesor Langhammer.

No problem jest što i Kina sve više tone u dugove: osobito na lokalnoj razini su komune već duboko u minusu, upozorava Eichenauer. Kod potrošnje građana je „jedna od mogućnosti i naravno poticati davanja pozajmica, na primjer smanjivanjem kamata. Ali obzirom na problem s dugovima tu je previše rizika, što će donijeti sutra", smatra švicarska ekonomistica. A tu smo opet na početku pitanja o povjerenju.