Galerija SC otvara svoja vrata izložbom

Nova sezona je otvorena, i to prvom izložbom Galerije SC u sezoni 2020./2021, i to na prvu samostalnu izložbu mlade autorice Diane Trohar naziva Izostanak, koja predstavlja svoj diplomski rad s odsjeka Grafike Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Otvorenje izložbe održat će se u četvrtak, 24. rujna u Galeriji SC s početkom u 20:00. Izložba je otvorena do 3. listopada, radnim danom od 12:00 do 20:00 te subotom od 10:00 do 13:00.

Riječ je o slikama u kombiniranoj tehnici na platnu različitih dimenzija od kojih su neke spojene u cjelinu te keramičke objekte manjih formata postavljene u prostoru.

Opisujući svoju umjetnost, Slavko Kopač je izjavio kako je njegov rad samo izraz potrebe za stalno traženom slobodom.[1] Takva se izjava može primijeniti za umjetničko djelovanje mlade umjetnice Diane Trohar koja izložbom Izostanak predstavlja svoj diplomski rad. Vidljiva odbojnost prema prikazivanju materijalne stvarnosti, upotreba pretežito monokromnih boja, materičnost slikarske plohe te kombiniranje različitih materijala pri slikanju pokazuju da je riječ o umjetnici koja izražava potrebu za kontinuiranim istraživanjem vlastita senzibiliteta i mogućnosti. Reduciranost kolorita kompenzirana je slojevitim nanosima boje nastalima intenzivnim i spontanim potezima, pokatkad kao rezultat nezadovoljstva nedovršenim radom. Na pojedinim radovima umjetnica ipak odmiče od potpune monokromnosti upotrebom materijala poput gline koji uvjetuju pojavu toplih zemljanih boja. Formaciju reljefne površine Diana Trohar postiže uporabom gline, gipsa, krede, ljepila, materijala za preparaciju platna, pijeska. Kao protutežu enformelističkom pristupu platnu, umjetnica oslikava, kadšto urezuje ili utiskuje, apstraktne, pretežito geometrijske oblike ili linije, a repetitivnost pojedinih oblika  važan je segment njezina rada. Stilizirani oblici koji nastaju u formi intervencija na grubom sloju boja i drugih materijala autorica jungovskim terminom naziva arhetipskim crtežima, a oni asociraju na primordijalne univerzalne znakove koje svi čuvamo negdje u podsvjesnom umu. Ovdje se ujedno nazire mogućnost interpretacije tih znakova kao reakcije na posvemašnju imploziju značenja i smisla kroz suvremene medije, baveći se problematizacijom gotovo surrealne akceleracije informacija koje se postupno izjednačuju i gube smisao. Kao klasični motiv ponegdje se na slikama pojavljuju siluete stiliziranih vaza koje se nadovezuju na one u trodimenzionalnoj formi jer su, osim slika, na izložbi predstavljeni i keramički objekti, odnosno vaze s izrazito estetskom funkcijom. Kroz razmatranje formata slika i njihovim nizanjem u jednu cjelinu očituje se prostorno promišljanje suodnosa slikarske podloge, motiva i materijala.

Potreba za ekspresivnošću, koja procesualnost i eksperimentiranje stavlja na prvo mjesto, odlika su Dianina stvaralaštva, a njezini intuitivni i impulzivni potezi pokazuju da je riječ o umjetnici kojoj je u stvaranju krucijalna neposrednost te umjetnost bez kanona i nametnutih načela.

Sara Mikelić