Filmske večeri u Močvari: Brak i/ili mrak

Rujanske Filmske večeri u Močvari istražuju u domaćem filmu sveprisutnu temu ženskog nezadovoljstva patrijarhalno oblikovanim narativima svakodnevice od kojih je onaj najprisutniji brak iz kojeg često suklja mrak.

U Zlatnim arenama ovjekovječenom dugometražnom igranom filmu Tereza 37 (2020) scenaristica i glavna glumica Lana Barić beskompromisno je zagrebala ispod površine tipskog mediteranskog braka submisivne kućanice i šutljivog pomorca. Lana se usudila zapitati što kad ta kućanica svom alfa privređivaču nije u mogućnosti podariti potomstvo? Tereza 37 otvara sva ona pitanja koja si sigurno postavljaju generacije dalmatinskih djevojčica gledajući kako se njihove majke povijaju pred teškim teretom tradicije i svega onoga što dolikuje i kako se mora.

U hibridnom pak kratkometražnom filmu Sad sam ja Irena (2021) redateljica Jasmina Beširević moli svoju protagonisticu Irenu Kolar da tumači samu sebe u bivšoj bračnoj situaciji pa ona istovremeno jest i ona sada i ona tada. Nastojeći prodrijeti u korijene traume problematičnog bračnog odnosa Irena malo glumi sebe, a malo supruga zlostavljača te ona i redateljica mijenjaju uloge hrabro se suočavajući s onim što si samo rijetki mogu priznati. Tereza 37 i Sad sam ja Irena razotkrivaju sve tanke točke braka kao posljednje tvrđave patrijarhata potvrđujući da nakon što bajke završe vjenčanjem počinje horor.

O emancipaciji ženske moći razgovaramo s glumicama Lanom Barić i Ivanom Roščić te redateljicom Jasminom Beširević.