Došao je dan i da računala počnu prepoznavati sarkazam

Svi volimo sarkazam. On je idealan način za ublažavanje negativnih kritika i komentara, naročito ako u njemu ima i zrnce humora. Ali dok se u normalnom, oči u oči razgovoru između ljudi sarkazam lako prepoznaje iz konteksta i tonaliteta, kad je u pitanju pisana riječ, naročito na internetu, čest je slučaj da uopće ne biva shvaćenim.

Obzirom da je današnji oblik komunikacije najčešće vezan za Internet, društvene servise i mobilnu telefoniju, nije čudno što ljudi nerijetko propuste identificirati ironiju. Kako bi internetska komunikacija bila kvalitetnija i bogatija, stručnjaci su odlučili razviti računalni program koji prepoznaje sarkazam i ironiju i to točnošću od 80 posto.

Iako je budućnost u kojoj će računala prepoznavati sitne nijanse humora još daleka, ova inicijativa bi mogla, uz brojne druge aplikacije, biti iznimno korisna  brojnim trgovačkim tvrtkama, piše MSNBC. Naime, uz pomoć ovakvog programa tvrtke bi mogle filtrirati i preciznije analizirati komentare korisnika o proizvodima koje im nude i tako bolje shvatiti što zaista misle.

Na primjer, zamislite neku internetsku stranica koja dopušta ko0risnica da komentiraju proizvode koji se na njoj prodaju. U jednom komentaru se kaže: „Veličina ovog foto aparata je sjajna, mogu ga strpati u džep." Drugi komentar: „Veličina ovog foto aparata je sjajna, treba mi kofer da bi je mogao nositi sa sobom."

Oren Tsur, računalni znanstvenik sa Židovskog sveučilišta iz Jeruzalema, kaže da bi se ovakvi komentari na 'prvu mogli shvatiti kao da su korisnici jako zadovoljno veličinom i težinom spomenutog proizvoda, ali u stvarnosti to i nije baš tako.

Sarkazam drugog komentara sasvim je jasan. Upravo Tsur pokušava razviti detektor sarkazma za računala. A sve je počelo iz šale. Kad je još bio brucoš, primio je jedan email u kojem mu se zahvaljivalo za dotadašnji doprinos na jednoj godišnjoj konferenciji i u kojem se tražilo od njega da bude predsjedatelj konferencije koja se održavala te godine. On je shvatio da email bio namijenjen nekome drugome, ali je ipak odgovorio misleći da će njegov sarkazam biti shvaćen. Ali odgovor koji je poslao bio je shvaćen vrlo ozbiljno.

„Dopustili su mi odgodu krajnjeg roka za prijavu i pitale mi čime se trenutno bavim. Odgovorio sam im da radim na otkrivanju ironije u emailovima. Ni to nisu shvatili", kaže Tsur koji sada bez imalo šale produbljuje svoj interes za sarkazam - naime, uskoro bi trebao predstaviti svoj rad na sastanku Udruženja za unaprjeđenje umjetne inteligencije u Washingtonu.

Njegov program koristi posebnu strategiju nazvanu „strojno učenje". Za početak je s kolegama u računalo unio 80 sarkastičnih rečenica i nekoliko stotina nesarkastičnih komentara korisnika s internetske stranice Amazon.com. program je analizirao rečenice i stvorio stotine obrazaca koji su upotrijebljeni prilikom evaluacije ukupno 66,000 recenzija s Amazona o 120 predmeta koji su se prodavali. Svaka recenzija je sadržavala najmanje 15 rečenica. Kako bi provjerili softversku točnost identificiranja sarkazma, znanstvenici su angažirali trojicu nezavisnih recenzenata i dali im 200 rečenica koje je program već analizirao. Pokazalo se da je slaganje između računala i ljudi iznosilo 80 posto. Nakon analize nekoliko milijuna tweetova, program je pokazao gotovo identičnu preciznost.

Ali softver je još daleko od savršenog, a tomu je kriva vjerojatno sama priroda sarkazma koji je ustvari vrlo složen društveni koncept. Katherine Rankin sa Sveučilišta kalifornija kaže da je takva točnost jednaka onoj kod osoba s lošim društveno-komunikacijskim vještinama dodavši da sam program možda i je dobar za analizu recenzija, ali ne i za spomenutu kategoriju ljudi. Za shvaćanje sarkazma potreban je kontekst, a kao i suptilni pokazatelji poput tona glasa, mimike lica i tijela te samog okruženja. A gotovo ništa od toga nije dostupno u internetskoj komunikaciji. „Naši mozgovi registriraju kompleksne društvene pokazatelje i obrađuju brojne suptilne stvari. Računala nisu ni blizu tome", zaključuje Rankin.