Djeca se nasilnom ponašanju nauče od oca

Muškarci i žene koji sve rješavaju zastrašivanjem i obitelji u kojima su agresivni nastupi i nasilje svakodnevica samo su dva od brojnih čimbenika koji stvaraju idealnu klimu u kojoj djeca upijaju sve ono što vide i u kojoj uče da je nasilje prihvatljiv oblik ponašanja. Možda su nasilnom ponašanju najpodložniji dječaci koji se nakon izlaganja nasilnim situacijama u kojima dominiraju njihovi očevi pretvaraju u zlostavljače. Nažalost, odgojno-obrazovni sustav uz najbolju namjeru ne može vratiti stvari na staro, a ne mogu ni kažnjavanja bilo koje vrste.

Istraživanje profesorice Marilyn Campbell koje je provela na  Tehnološkom sveučilištu Queensland iz Australije sugerira da kad djeca svjedoče nasilju unutar kućnih zidova (bilo da se radi o tjelesnom ili emocionalnom nasilju) automatski uče kako se agresija i nadmoć mogu, odnosno smiju upotrebljavati za vlastitu korist. Ako roditelji kod kuće pričaju o svojem nasilničko-zlostavljačkom ponašanju na poslu djeca će to shvatiti kao sasvim legitiman način ophođenja. Ne kaže se bez razloga da sve kreće iz kuće čovjeka - odgoj, stavovi, ponašanje. Upravo zato obitelj ima najveću odgovornost u procesu usađivanja moralnih i etičkih vrijednosti u djecu. Profesorica Campbell tvrdi da kažnjavanje djece nasilnika nema učinka napominjući da je potrebno pronaći alternativne načine rješavanja spomenutog problema. Po njenom mišljenju treba pristupiti na način da se u djetetu probudi osjećaj empatije prema bližnjima koja najvjerojatnije i njima samima nedostaje.

Nedostatak zdravih međuljudskih odnosa i tretmana je ono što nasilnicima najviše nedostaje. Od malih nogu imaju problema u uspostavljanju sentimentalnih veza s drugim ljudima. 'Prijatelji' su im najčešće vršnjaci nad kojima mogu dominirati i koji ih se boje. U prijevodu, nemaju nikakve veze s ljudima na istoj razini. Kasnije, kad odrastu, često završavaju kao ovisnici o alkoholu i opijatima, najviše zato što misle da će na neki način samostalno izliječiti problem nemogućnosti vezivanja i ulaženja u odnose s drugim ljudima. Još jedna crna činjenica u nizu je ta da je sve više zaista malih nasilnika - osnovnoškolaca - koji često do dvadesete godine imaju poprilične policijske dosjee. Zato spomenuto australsko istraživanje naglašava da pomoć trebaju ne samo žrtve nasilnika već i sami nasilnici - jer i jedna i druga strana u sebi nosi neizbrisiva oštećenja  zbog svega lošeg čemu su bile izložene.