Djeca biraju prijatelje koji govore poput njih

Djeca oko sebe okupljaju prijatelje, ne koji im sliče već koji govore slično kao oni, tvrdi jedno istraživanje Sveučilišta Harvard. Iako su brojni psiholozi davno zaključili da i djeca i odrasli stvaraju mreže temeljene uglavnom na rasi, spolu i dobi, rezultati istraživanja objavljeni u časopisu Social Cognition sugeriraju da ti parametri padaju u drugi plan kad je u pitanju jezik, odnosno govor.

Katherine Kinzel, voditeljica harvardskog istraživanja i razvojna psihologinja pri Sveučilištu Chicago kaže da su govor i jezik nešto čemu se priklanjamo jako rano u razvoju - čak tako rano da novorođene bebe isključivo vole zvuk jezika kojega su slušale još dok su bile u maternici.

Tako su, na primjer, američka djeca imala mogućnost birati između bijele i tamnopute djece koja su govorila francuski, engleski s francuskim naglaskom i američki engleski. Skupina bijele 5-godišnje američke djece koja je sudjelovala u eksperimentu isključivo je birala prijatelje među djecom koja su govorila američki engleski., bez obzira na rasu.

Kinzler je još prije obavila istraživanje kojim je pokazala da 5-mjesečne bebe također pokazuju sklonost k materinjem jeziku što naglašava samu ulogu jezika kao "kritičnog identifikatora društvenog identiteta i pripadnosti skupini". Kinzer je rekla za Discovery News kako je u starijoj dobi iznimno teško svladati strani jezik pa je zato način na koji netko govori zaista dobar pokazatelj odakle je, tko je i što. Psihologinja smatra da je ova naizgled urođena sklonost prema materinjem jeziku i govoru pomagala prvim ljudima da se na neki način prepoznaju u slučaju da se sretnu i s drugim ljudima drugih rasa tijekom migracija. U današnjem društvu, ta činjenica može pak imati negativne posljedice za strane govornike.

Iako su izvrsni poznavatelji određenog jezika, govornici koji imaju strani naglasak često su diskriminirani i u školama i na sudovima i na poslu, kaže Agata Gluszek, doktorandica pri Sveučilištu Yale dodavši da će stranci uvijek biti stigmatizirani od strane, na primjer, Amerikanaca.

Kinzlerino istraživanje, s druge strane, više je usmjereno na razumijevanje jezika, a ne na sociološke posljedice. Nju zanima koji su to jedva primjetni društveni tragovi koje djeca s lakoćom detektiraju u izgovorima te kako se ti instinkti razvijaju tijekom vremena.

 „Djeca možda imaju teoriju o jeziku koje je drugačija nego kod odraslih na način da misle kako se materinji jezik usvaja prilikom rođenja i ostaje stabilan tijekom života. Zato sada istražujemo vide li djeca jezik kao nešto biološko i urođeno, a ne uvjetovano okolinom", kaže Kinzler.