Bitange i Princeze s TV-a na daske

Goran Kulenović objasnio nam je zašto su odlučili osim TV-a doći i u kazalište:

Zašto "Bitange i princeze", originalno tv-serija, u kazalištu "Kerempuh"? Forma sitcoma (situation comedy, odnosno komedija situacije) koju "Bitange i princeze" zaista imaju (za razliku od većine domaćih humorističkih tv-uradaka koji sebi pomodno pridaju taj naziv) u svojem je idealnom obliku i mišljena da se igra uživo, pred publikom. Kako u Hrvatskoj, iz financijskih razloga, takav oblik snimanja dramskog programa (što kvalitetan sitcom jest) nije moguće ostvariti, igranje "Bitangi..." pred kazališnom publikom jedini je način da glumci neposredno dožive publiku i publika njih.

Kako smo komediografsko tkivo "Bitangi i princeza" i dramaturški i glumački i režijski uvijek pripremali i radili s maksimalnom posvećenošću, pokušavajući kvalitetu - i u relativno "brzovoznim" uvjetima na koje su domaće tv-serije u ovo današnje vrijeme "osuđene" - držati na razini dramskog, a ne "lakozabavnog" i "sapuničarskog" proizvoda, tako autorska ekipa (a pod time mislim i na glumce) koja je pripremila ovu predstavu nema osjećaj da nešto gubi prijenosom u kazališni medij. Naprotiv, u kontaktu s publikom, mi samo možemo biti na dobitku, nadamo se i na zadovoljstvo vas gledatelja.

Goran Kulenović, redatelj i scenarist, Zagreb 1971.
Na HRT-u, u razdoblju 1994.-2003., režira (i uglavnom je scenarist ili koscenarist) oko stotinjak epizoda dokumentarnih i dokumentarno-igranih emisija, uglavnom u programu za mlade.

Autor je šezdesetak glazbenih (Hladno pivo, Darko Rundek, Jinx, Zabranjeno pušenje, Stampedo, Divas, Nina Badrić, Psihomodo Pop, Šajeta, Severina i drugi) i petnaestak propagandnih spotova. Dobritnik je dvije nagrade "porin" (2000. i 2004.) i nagrade "Crni mačak" u kategoriji najboljeg video-spota. 1996. režirao video dijelove predstave "Medeja" u ZeKaEmu.

Od studentskih filmova na Danima hrvatskog filma zapaženi su bili kratki igrani film "Okus limuna" (1993.), dokumentarac "Papa Was Here - zapisi jednog nevjernika" (1994.) i kratki igrani film "Trgovci srećom" (1999.).

Scenarist i redatelj srednjemetražnog igranog filma "Ravno do dna" (2002.), za koji je na Danima hrvatskog filma 2002. primio nagradu kritike "Oktavijan" za najbolji srednjemetražni film. Taj film, zajedno s filmom Kristijana Milića "Sigurna kuća", prerastao je u dugometražni igrani film pod nazivom "24 sata".