Ageizam: pojam i manifestacija

Ageizam (dobna diskriminacija) je oblik predrasuda i diskriminacije usmjeren prema osobama zbog njihove kronološke dobi. Pojam je prvi put definirao gerontolog Robert Neil Butler 1969. godine kako bi opisao stereotipe, predrasude i diskriminirajuće prakse prema starijim osobama. Danas, ageizam uključuje ne samo starije, već i mlade osobe koje se susreću s diskriminacijom zbog svoje dobi.

Manifestacija ageizma prisutna je na individualnoj, institucionalnoj i društvenoj razini. Na individualnoj razini, ageizam se očituje kroz negativne stereotipe, poput uvjerenja da su stariji ljudi nekompetentni, usporeni ili teret društvu. S druge strane, mlađe osobe mogu biti percipirane kao neiskusne, nezrele ili nesposobne za donošenje važnih odluka. Takve predrasude često utječu na međuljudske odnose, stvarajući barijere u komunikaciji i suradnji među generacijama.

Na institucionalnoj razini, ageizam se manifestira kroz politike, prakse i norme koje marginaliziraju određene dobne skupine. Primjerice, starije osobe često se suočavaju s ograničenjima pri zapošljavanju, kao što su preferencije za mlađe kandidate u oglasima za posao, što implicira da su stariji radnici manje produktivni ili prilagodljivi. Osim toga, zdravstveni sustav može zanemariti specifične potrebe starijih pacijenata, smanjujući njihovu kvalitetu života. Mlađe osobe, s druge strane, mogu imati poteškoće u pristupu menadžerskim pozicijama ili odlučivanju zbog predrasude da im nedostaje autoriteta i iskustva.

Na društvenoj razini, ageizam se očituje kroz kulturne norme i medijske prikaze. Stariji ljudi često su prikazani kao slabi, bolesni ili nesposobni pratiti suvremeni tempo života. Mediji često veličaju mladost kao ideal ljepote i uspjeha, što može stvoriti osjećaj manje vrijednosti kod starijih osoba. S druge strane, mlađe osobe suočavaju se s omalovažavanjem njihovih ideja i potencijala jer ih društvo ne doživljava ozbiljno.

Posljedice ageizma su brojne i dalekosežne. Starije osobe mogu razviti osjećaj izolacije, smanjenog samopouzdanja i straha od starenja, dok mlađe osobe mogu postati obeshrabrene i nesigurne u svoje sposobnosti. Borba protiv ageizma zahtijeva kolektivni napor. Edukacija o važnosti međugeneracijske solidarnosti, promjena diskriminatornih politika i senzibilizacija javnosti ključni su koraci prema inkluzivnijem društvu.

Ageizam je duboko ukorijenjen problem, no prepoznavanjem njegovih oblika i posljedica, možemo raditi na stvaranju društva koje uvažava i poštuje ljude bez obzira na njihovu dob.