2019. za Europsku uniju neće biti laka

Za Europsku uniju u godini koja je iza nas kriza nije manjkalo: mukotrpni pregovori oko Brexita, trgovinski sukob sa SAD-om, rastuća desno-populistička strujanja u Europi i sukobi s Poljskom, Mađarskom i Rumunjskom zbog ugrožavanja pravne države. Postavlja se opravdano pitanje: može li 2019. uopće biti gora? Odgovor je: može. Ali i ne mora.

U svibnju se bira novi saziv Europskog parlamenta, jedinog nadnacionalnog demokratski izabranog parlamenta na svijetu. Na jesen slijedi čitav niz kadrovskih promjena na vrhu EU-a: od predsjednika Europske komisije, preko svih povjerenika pa sve do funkcije novog predsjednika Europske središnje banke. Krize samim tim neće nestati same od sebe ali se pruža prilika za novi početak. I za novi vjetar iz Bruxellesa.

Više ekstremista u parlamentu

Politolozi koji se bave izborima procjenjuju da bi se broj zastupnika s populističkom i radikalno desnom pozadinom u novom sazivu parlamenta Europske unije mogao povećati na 20 posto. Oni vjerojatno neće postati najjači zastupnički klub ali će dobiti više utjecaja i tako mogu aktivno otežati provođenje reformi i integracije. Rezultat izbora će odražavati rastuće nezadovoljstvo građana Europskom unijom. Osjećaj da članstvo u Europskoj uniji ne donosi ništa nema mnogo veze sa činjenicama ali zato populisti od Francuske preko Italije pa do Njemačke znaju kako iskoristiti ovaj osjećaj i nahuškati svoje sljedbenike te poručuju: EU su pregazili migranti, EU je gubitnik globalizacije. Ovim mračnim i netočnim vizijama EU pobornici i racionalni političari moraju stati na kraj. Nacionalistički slogan "Moja zemlja na prvom mjestu" mora zamijeniti „Europa je važnija". Za dobrobit blagostanja i mira.

EU se smanjuje

Odlaskom Britanaca EU će se po prvi put u svojoj povijesti smanjiti. To je u svakom slučaju gubitak, prije svega kada je u pitanju vanjska i sigurnosna politika. Bez vojno snažne Velike Britanije je i utjecaj EU-a na globalnom planu smanjen. Gospodarski gledano Europa se može snaći i bez Britanaca. Tu će otočani pretrpjeti mnogo veću štetu. U međuvremenu i britanska vlada priznaje da će Brexit po Veliku Britaniju imati negativne posljedice. Zbog potpune blokade u donjem domu parlamenta još uvijek postoji šansa da će Brexit biti odgođen a, što bi bilo poželjno, možda i potpuno stavljen na led. 

Talijanski populisti ostaju izazov

Nakon izlaska Velike Britanije, koja je jedna od onih zemalja koje više uplaćuju u EU proračun nego što iz njega dobivaju, zemlje poput Italije, koja također uplaćuje više nego što dobiva, će unutar Europske unije dobiti na težini. Ove zemlje bi zapravo u budućnosti trebale plaćati više u proračun ali trenutna populistička vlada u Rimu je još uvijek veliki faktor nesigurnosti za EU. Vođa ekstremno desne Lege Matteo Salvini još uvijek kao ministar unutarnjih poslova nije zadovoljan. Njegov cilj je da postane premijer i na leđima žrtvenog jarca Bruxellesa vodi predizbornu kampanju. U slučaju da Italija ponovno potone u recesiju, krivnja se naravno može svaliti na Europsku komisiju. Malo nade ulijeva činjenica da je svađa oko previsokog zaduženja Italije u prosincu malo ublažena. No teška proračunska vremena za Italiju su neminovna: 2020. i 2021. neće biti jednostavne.

EU treba dodatne impulse

Protuteža populističkim EU protivnicima je trenutno francuski predsjednik Emmanuel Macron sa svojom još uvijek nedovoljno etabliranom strankom. Ako Macron izgubi na poletu nakon protesta „žutih prsluka", i EU će izgubiti jedan od zamašnjaka. Zbog toga će mnogo toga za Europsku uniju ovisiti o impulsima iz Berlina. Hoće li nova eventualna koalicija između zelenih i konzervativaca s novim ljudima na čelu u Njemačkoj pokazati više oduševljenja za Europu ili će sve ostati pri Angeli Merkel i njezinom provlačenju kroz krizno šipražje?

Bez obzira na interne krize Europske unije, vanjskopolitičke oluje će nestati: ruske prijetnje, konkurencija s Kinom na polju visokih tehnologija i utjecaja u Africi i na kraju nepredvidljivi „deal maker" u Bijeloj kući. Transformacija u smjeru digitalnog i ekološkog gospodarstva koje se koristi umjetnom inteligencijom će 2019. stajati mnogo napora i iziskivati mnogo dobrih ideja. I upravo ovdje Europska komisija  može sakupljati političke bodove. Ovdje Europska unija može pokazati da se zajednički može više postići nego kada svatko djeluje sam za sebe. Istina je, 2019. će 30 godina nakon društvenih previranja u istočnoj Europi biti komplicirana godina. No zapravo nikada nije bilo jednostavno. EU je naviknut na krize. I savladat će i sljedeću koja dolazi, bez obzira na to o kakvoj krizi će se raditi.