Zštao naš mzoak bez porlebma čtia oakvav nslaov?

Bez obzira na to jeste li toga svjesni ili ne, vaš je mozak pravi stroj za dešifriranje.

Nsiam vrevjoao da zpavrao mgou rzmjaueti ono što čtaim. Zaavljhuujći nobniečoj mćoi ljdksuog mgzoa, pemra irtažsiavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie vžano kjoim su roedsljdoem npiasnaa slvoa u rčijei, jdieno je btino da se pvro i zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu. 

Tekstovi poput ovog već godinama kruže internetom, a imaju i svoje inačice gdje slova zamjenjuju brojke, ali suština ostaje nepromijenjena. Kako je moguće da, posebice kad se malo „ugrijemo", možemo čitati ovakve tekstove bez problema i gotovo normalnom brzinom?

Ako je vjerovati Marthi Kutas, kognitivnoj neuroznanstvenici i voditeljici Centra za istraživanje jezika pri Sveučilištu California, još uvijek nitko sa sigurnošću ne zna odgovor na ovo pitanje, ali postoji nekoliko razrađenih teorija.

„Vjerujemo kako je kontekst iznimno bitan", tvrdi dr. Kutas. Kontekstom se koristimo kako bismo predaktivirali područja mozga koja korespondiraju s onime što možemo očekivati da će sljedeće dogoditi.

Na isti način naš mozak funkcionira i kad je u pitanju čitanje riječi - jednostavno, on „pretpostavlja" što bi sljedeće moglo pisati.

Ipak, ovaj sustav nije besprijekoran. Doktorica Kutas tvrdi velika većina ljudi preskače neke riječi pri prvom čitanju, a onda se njihov mozak naknadno vraća na njih i „dodaje" nazad u tekst, zbog čega nam se čini kako smo iz prve razumjeli sve riječi.

Također, budući da naš mozak obrađuje riječi, a ne slovo po slovo, izmješana slova unutar riječi služe kao kontekst jedno drugome, tvrdi Kutas. U prilog tomu ide i činjenica da bi ovakvo čitanje bilo gotovo nemoguće da prvo i zadnje slovo u svakoj riječi nisu jednake izvornima.

Začuđujuce, zar ne? A uevijk ste msilili da je pavrpois vžaan.