Želite se hraniti zdravije? Otkrit ćemo vam kako zavoljeti drugačije okuse!

Svi mi volimo fino papati, ali to ne znači da je sva ta hrana dobra za naše zdravlje, pogotovo ona slana ili slatka, koja nam je obično i omiljena. Razlozi zašto baš to volimo jesti su evolucijski, no u današnje (moderno) doba više ne vrijede. Upravo zato, znanost pokušava otkriti možemo li promijeniti način na koji kušamo hranu i hoće li nam to pomoći da bolje kontroliramo svoju prehranu.

Šest okusa

Slano, slatko, ljuto, kiselo, gorko i trpko šest je okusa koje smo zasad definirali, a svaki od njih označava drugačije komponente u hrani.
Slatko označava prisutnost šećera, slano znači da u hrani postoje minerali poput natrija. Kiseo okus podrazumijeva kiseline u namirnicama, gorak bi mogao ukazivati na toksine u hrani. Ljuti okus obično se nalazi u začinima, a trpki pronalazimo u nekom povrću i žitaricama.
Nisu svi ljudi jednako osjetljivi na okuse, a upravo ta različitost mogla bi nam pomoći u razumijevanju načina naše prehrane.

Što volimo jest i kada osjećamo sitost?

Osjetljivost na okuse na dva načina određuje kako jedemo. Najprije nam govori što volimo jesti, tj. ukazuje na izbor hrane. A onda određuje kada ćemo osjetiti sitost, dakle, koliko ćemo hrane pojesti.

Više smo osjetljivi na okuse poput slanog i slatkog pa nas zato više i privlače. A vrijedi i suprotno. Kiselo i gorko nije nam najomiljenije, zbog čega izbjegavamo takvu hranu (primjerice, djeca su često osjetljiva na gorke okuse u brokuli, pa ju ne žele jesti).

Još je gore kada se okusi koji nam pašu počnu kombinirati. To znači da ćemo jesti više prije nego što počnemo osjećati sitost upravo zato što smo različito osjetljivi na različite okuse.
No, tu osjetljivost možemo istrenirati. To znači da možemo naučiti kako više voljeti zdraviju hranu ili osjećati se sito i nakon malih obroka.

Kako to postići?

Postoji studija provedena na blizancima, kojom se pokušavalo odrediti je li osjetljivost na okuse određena genetski. Blizanci su tijekom nekoliko tjedana konzumirali različitu vrstu hrane, kako bi se pratile promjene u tome koliko se promijenila njihova percepcija okusa.

Prilikom toga, saznalo se da prehrana ima veći utjecaj na osjetljivost na okuse od gena. Ako se držimo određene vrste prehrane minimalno 8 tjedana, naše tijelo počinje se privikavati na to stanje i okuse, zbog čega ćemo prije osjećati sitost, što znači da ćemo jesti manje.