Zeleni amonijak postaje sve zanimljiviji

Projekt tvrtke Green Energy Park (GEP) Krk, koji obuhvaća izgradnju terminala za prihvat zelenog amonijaka u Omišlju, njegovu pretvorbu u vodik te distribuciju amonijaka i vodika na domaće i regionalno tržište, u ranoj je fazi razvoja, no već su zainteresirane velike europske tvrtke.

Odgovorili su to iz Adria Polymersa, tvrtke u vlasništvu njemačkog Gasfina, koja je tijekom postupka likvidacije kupila zemljište i postrojenja bivše Dina Petrokemije na Krku, te tvrtke GEP Krk, koju su osnovali Gasfin i partneri.

Naglašavaju da je projekt u ranoj fazi razvoja, započeti su inicijalni razgovori, tek se radi studija izvodljivosti, a nakon toga slijede idejna rješenja, studija utjecaja na okoliš i dozvole. Riječ je o najmanje godini i pol vremena za razvoj projekta u procesu pribavljanja dokumenata, a u sve žele uključiti i lokalnu zajednicu.

Projekt se temelji na ideji uvoza velikih količina zelenog amonijaka iz zemalja u kojima je proizvodnja zelene energije jako povoljna, kao što su Brazil, Kanada, Maroko, Namibija i Ujedinjeni Arapski Emirati te opskrbi velikih industrijskih potrošača u Sloveniji, Italiji, Austriji i Njemačkoj i Hrvatskoj.

Riječ je o zelenom vodiku, koji se proizvodi iz obnovljivih izvora energije. Dodaje mu se dušik i dobiva se zeleni amonijak, koji se potom lakše transportira te se finalno pretvara u vodik, a kao nusproizvod dobiva se dušik, koji se može koristiti u industriji ili otpustiti u atmosferu.

Na pitanje što bi se točno događalo u Omišlju, kažu da bi u prihvatnu luku dolazio brod s kojega bi se zeleni amonijak iskrcao u spremnike. Amonijak bi se prekrcavao u cisterne ili brodove i transportirao prema kupcima, a dio amonijaka bi se koristio za pretvorbu vodika u postrojenju u Omišlju, odakle bi se vodik također distribuirao kupcima.

U početku se planira uvoz milijun tona amonijaka godišnje, zatim bi količine rasle, a nakon nekoliko godina uvozilo bi se 10 milijuna tona amonijaka na godinu.

Amonijak je jedan od esencijalnih plinova koji se primjenjuje u proizvodnji umjetnih gnojiva, farmaceutskoj industriji, rashladnim sustavima i petrokemiji.

Godišnje ga se u svijetu proizvede oko 180 milijuna tona, a industrijski se proizvodi gotovo sedam desetljeća. Za njega postoje znanje, infrastruktura, iskustvo, brodovi i više od 100 luka u kojima se na godinu prekrcava 18 milijuna tona amonijaka.