« Svijet
objavljeno prije 1 mjesec
MOJA EUROPA

Zajednički kurs Macrona i istočne Europe?

Francuski predsjednik ima velike planove za EU, ali mora pridobiti istok Europe. On bi se trebao pozabaviti brigama te regije, piše rumunjski politički analitičar Radu Magdin

Macron ima posla...
Macron ima posla... (Arhiva)
Više o

Emmanuel Macron

,

istočna Europa

Kao kancelarka Angela Merkel, i francuski predsjednik Emmanuel Macron ima puno posla na unutarnjem političkom planu. Možda i više nego što trenutačno može savladati. No to ga nije omelo u tome da na međunarodnoj i europskoj razini bude posebno aktivan kako bi branio multilateralizam i temeljne vrijednosti Europske unije. To je karakteristika hvale vrijedna u vrijeme koje je za Europu turbulentno - kako u politici tako, i na drugim područjima.

Macron se nalazi usred ofenzive šarma, on pokušava dobiti potporu za svoje prijedloge za reformu EU-a. Odlučujuće je da prepozna prijatelje i neprijatelje - i shvati da su strateški interesi važniji od šarma.

Istočna Europa nije jedinstveni blok

Francuska ima ključnu ulogu u EU-u i zalaže se za kontinuirani integracijski proces. To je nešto što bi Rumunjska i druge države naklonjene Bruxellesu mogle podržati - za razliku od Mađarske ili Poljske. U tim uvjetima je teško gledati na istočnu Europu kao na jedinstveni blok. Macron je sigurno unio u EU novi francuski stil vođenja i više elana. On spremno ulazi u konfrontaciju s protivničkom koalicijom koju vode Mađarska i Italija. Mađarski premijer Viktor Orban je regionalni intelektualni vođa, no na žalost, nije konstruktivni čimbenik za Macronov veliki europski projekt.

U pogledu načina vođenja EU-a Macron je vjerodostojan i relativno predvidiv u svojoj odvažnosti. On je već predočio više zanimljivih prijedloga. Reakcije istočnih članica EU-a bile su različite. Njemačka je de facto i dalje u istoj mjeri voljeni i omraženi vođa EU-a (u međuvremenu je teško govoriti o francusko-njemačkom motoru), dok se Poljska, koja je nedavno podignuta u status razvijenog tržišta, smatra vođom istočnoeuropskih država. Ono što one od Pariza, Berlina i/ili Bruxellesa žele je bolje mjesto za stolom. Bez obzira na to jesu li nacionalizam i patriotizam omiljeni na Zapadu ili ne - mi živimo u patriotskim i nacionalističkim vremenima. Samopouzdanje je u cijeloj srednjoj i istočnoj Europi jaka valuta. U tim zemljama djeluje ofenziva šarma, ako se prema njima ponaša s poštovanjem i, naravno, od njih se zahtijeva isto to - uzajamnost je ključ svega.

Istodobno Istok očekuje neku vrstu novog kapitalističkog socijalnog ugovora, na temelju kojeg vlade mogu, s jedne strane, držati otvorenima vrata za globalizaciju i strane tvrtke, a s druge strane, osigurati da su vlastiti građani zaštićeni i da neće biti iskorištavani.

Radi se o borbi protiv SAD-a

Većina istočnoeuropskih zemalja ima - ili barem želi imati - dobre odnose sa SAD-om. To znači da bi se kod svakog diskursa "EU-first" u istočnoj Europi trebalo raditi o nekoj vrsti (supra)nacionalne konsolidacije Europske unije, o stabilnosti - a ne o borbi protiv SAD-a. Jasno je da sve članice EU-a na Istoku ne žele isto. To vrijedi čak i za Višegradsku skupinu: Poljska vjerojatno ostaje na strani Mađarske, ali Češka i Slovačka su možda manje zainteresirane da slijede euroskeptične poruke iz Varšave i Budimpešte. Članice Višegradske skupine povezuje odnos prema migracijama, no moguće je da se njihovi prijedlozi rješenja neće svidjeti Francuskoj. 

Baltičke zemlje više naginju jakoj Europi, u kombinaciji s jakim transatlantskim vezama. To vrijedi i za Rumunjsku i Hrvatsku, ali za Bugarsku i Sloveniju nešto manje. U nekima od tih zemalja su korisna iskustva s uvođenjem eura. Neovisno o govorima na Akropoli - i da, Macron je pokušao s jednim govorom punim stila - od pomoći je ako gospodarstvo jedne zemlje ne mora pretrpjeti grčku tragediju.

Šarm nije dovoljan

Pogled na Baltik, kao i na države srednje i istočne Europe, pokazuje da bi Macron mogao naći saveznike za svoje europske planove, ali on treba poruke rađene po mjeri i pregovaračke strategije koje su diferencirane od slučaja do slučaja. Osobni šarm nije dovoljan. Mi živimo u pragmatičnim, ciničnim i populističkim vremenima u kojima teško pada imati povjerenja u nekoga tko strastveno vjeruje u EU - čak i ako nekog takvog nađemo. Istočna Europa je svjesna toga da svi sjedimo u istom čamcu, ali želi imati pravo sudjelovanja u donošenju odluka kod važnih promjena EU-a. U tome je izazov za svako novo oblikovanje bloka u bliskoj budućnosti. Europski izbori u svibnju 2019. mogli bi donijeti više jasnoće. Tko promatra razvoj razilaženja Macrona i Orbana, dobiva dojam o tome u kojem se smjeru EU kreće. Nadajmo se da će postojati još jedna šansa za napredak kada ćemo prebroditi aktualne probleme.

Radu Magdin je rumunjski politički analitičar. Bio je i savjetnik rumunjskog premijera (2014. do 2015.) i moldavskog premijera (2016. do 2017.). Od 2007. do 2012. radio je u Bruxellesu za Europski parlament, EurActiv i Google. Član je radne skupine "NATO Emerging Leaders" Atlantskog vijećaSAD-a.

Piše: Radu Magdin/DW
15.10.2018. 08:01:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh