Zajednički kurs Macrona i istočne Europe?

Kao kancelarka Angela Merkel, i francuski predsjednik Emmanuel Macron ima puno posla na unutarnjem političkom planu. Možda i više nego što trenutačno može savladati. No to ga nije omelo u tome da na međunarodnoj i europskoj razini bude posebno aktivan kako bi branio multilateralizam i temeljne vrijednosti Europske unije. To je karakteristika hvale vrijedna u vrijeme koje je za Europu turbulentno - kako u politici tako, i na drugim područjima.

Macron se nalazi usred ofenzive šarma, on pokušava dobiti potporu za svoje prijedloge za reformu EU-a. Odlučujuće je da prepozna prijatelje i neprijatelje - i shvati da su strateški interesi važniji od šarma.

Istočna Europa nije jedinstveni blok

Francuska ima ključnu ulogu u EU-u i zalaže se za kontinuirani integracijski proces. To je nešto što bi Rumunjska i druge države naklonjene Bruxellesu mogle podržati - za razliku od Mađarske ili Poljske. U tim uvjetima je teško gledati na istočnu Europu kao na jedinstveni blok. Macron je sigurno unio u EU novi francuski stil vođenja i više elana. On spremno ulazi u konfrontaciju s protivničkom koalicijom koju vode Mađarska i Italija. Mađarski premijer Viktor Orban je regionalni intelektualni vođa, no na žalost, nije konstruktivni čimbenik za Macronov veliki europski projekt.

U pogledu načina vođenja EU-a Macron je vjerodostojan i relativno predvidiv u svojoj odvažnosti. On je već predočio više zanimljivih prijedloga. Reakcije istočnih članica EU-a bile su različite. Njemačka je de facto i dalje u istoj mjeri voljeni i omraženi vođa EU-a (u međuvremenu je teško govoriti o francusko-njemačkom motoru), dok se Poljska, koja je nedavno podignuta u status razvijenog tržišta, smatra vođom istočnoeuropskih država. Ono što one od Pariza, Berlina i/ili Bruxellesa žele je bolje mjesto za stolom. Bez obzira na to jesu li nacionalizam i patriotizam omiljeni na Zapadu ili ne - mi živimo u patriotskim i nacionalističkim vremenima. Samopouzdanje je u cijeloj srednjoj i istočnoj Europi jaka valuta. U tim zemljama djeluje ofenziva šarma, ako se prema njima ponaša s poštovanjem i, naravno, od njih se zahtijeva isto to - uzajamnost je ključ svega.

Istodobno Istok očekuje neku vrstu novog kapitalističkog socijalnog ugovora, na temelju kojeg vlade mogu, s jedne strane, držati otvorenima vrata za globalizaciju i strane tvrtke, a s druge strane, osigurati da su vlastiti građani zaštićeni i da neće biti iskorištavani.

Radi se o borbi protiv SAD-a

Većina istočnoeuropskih zemalja ima - ili barem želi imati - dobre odnose sa SAD-om. To znači da bi se kod svakog diskursa "EU-first" u istočnoj Europi trebalo raditi o nekoj vrsti (supra)nacionalne konsolidacije Europske unije, o stabilnosti - a ne o borbi protiv SAD-a. Jasno je da sve članice EU-a na Istoku ne žele isto. To vrijedi čak i za Višegradsku skupinu: Poljska vjerojatno ostaje na strani Mađarske, ali Češka i Slovačka su možda manje zainteresirane da slijede euroskeptične poruke iz Varšave i Budimpešte. Članice Višegradske skupine povezuje odnos prema migracijama, no moguće je da se njihovi prijedlozi rješenja neće svidjeti Francuskoj. 

Baltičke zemlje više naginju jakoj Europi, u kombinaciji s jakim transatlantskim vezama. To vrijedi i za Rumunjsku i Hrvatsku, ali za Bugarsku i Sloveniju nešto manje. U nekima od tih zemalja su korisna iskustva s uvođenjem eura. Neovisno o govorima na Akropoli - i da, Macron je pokušao s jednim govorom punim stila - od pomoći je ako gospodarstvo jedne zemlje ne mora pretrpjeti grčku tragediju.

Šarm nije dovoljan

Pogled na Baltik, kao i na države srednje i istočne Europe, pokazuje da bi Macron mogao naći saveznike za svoje europske planove, ali on treba poruke rađene po mjeri i pregovaračke strategije koje su diferencirane od slučaja do slučaja. Osobni šarm nije dovoljan. Mi živimo u pragmatičnim, ciničnim i populističkim vremenima u kojima teško pada imati povjerenja u nekoga tko strastveno vjeruje u EU - čak i ako nekog takvog nađemo. Istočna Europa je svjesna toga da svi sjedimo u istom čamcu, ali želi imati pravo sudjelovanja u donošenju odluka kod važnih promjena EU-a. U tome je izazov za svako novo oblikovanje bloka u bliskoj budućnosti. Europski izbori u svibnju 2019. mogli bi donijeti više jasnoće. Tko promatra razvoj razilaženja Macrona i Orbana, dobiva dojam o tome u kojem se smjeru EU kreće. Nadajmo se da će postojati još jedna šansa za napredak kada ćemo prebroditi aktualne probleme.

Radu Magdin je rumunjski politički analitičar. Bio je i savjetnik rumunjskog premijera (2014. do 2015.) i moldavskog premijera (2016. do 2017.). Od 2007. do 2012. radio je u Bruxellesu za Europski parlament, EurActiv i Google. Član je radne skupine "NATO Emerging Leaders" Atlantskog vijećaSAD-a.