Papa u Hrvatskoj: Vjernici presretni, aktivisti nezadovoljni
Aktivisti smatraju da je Papa trebao posjetiti burzu rada da vidi pravu istinu o životu hrvatskih građana
Prilikom Papinog posjeta Hrvatskoj organizatori zadovoljno trljaju ruke, a vjernici ne skrivaju sreću. Ipak, aktivisti upozoravaju da Papa i Crkva promiču netoleranciju, zatiru ženska prava i troše državni novac.
Po slijetanju na aerodrom Pleso papa Benedikt XVI. je posjetio Predsjedničke dvore, sastao se i s premijerkom Jadrankom Kosor, a u nacionalnoj kazališnoj kući su mu se došli pokloniti uglednici, njih 750 iz političkog, gospodarskog i javnog života. Unatoč kišnom vremenu, na Trgu bana Josipa Jelačića ga je pozdravilo 25 tisuća mladih koji su vlakovima i autobusima pristigli iz cijele Hrvatske.
Nakon što smo poslijepodne proveli s obožavateljima pape Ratzingera možemo zaključiti samo jedno; hrvatski vjernici obožavaju poglavara Rimokatoličke crkve, ali rijetki znaju objasniti zašto. O papi znaju vrlo malo, gotovo ništa. Istovremeno, aktivisti civilnoga društva su nezadovoljni zbog papinog dolaska. I svi točno znaju uzroke svoga nezadovoljstva.
Siromašne, ali sretne jer je stigao Papa
Pera Cicvarić, Zdravka Drenovac i Zdravka Milas su umirovljenice. Sretne su jer su papu na trenutak ugledale dok je ulazio u Hrvatsko narodno kazalište u kojem su ga čekali „bogati i slavni". Kao i većina hrvatskih umirovljenika samoinicijativno se žale na malu mirovinu koja ne prelazi 2.000 kuna. Usprkos neimaštini, nije im žao državnog novca potrošenog na Ratzingerov dolazak. „Tko god dođe, dobrodošao je", kaže Pera uz zahvalu Vatikanu što je među prvima priznao neovisnu Republiku Hrvatsku.
„Sve košta. Bilo što da se dogodi to košta. Zašto ne bi koštalo i ovo što je od Boga? Mi se kod kuće možemo najesti žganaca i biti sretne jer smo dobile blagoslov od pape", odgovaraju sve tri istovremeno. O liku i djelu Josepha Ratzingera ne znaju gotovo ništa, no Pera je kupila njegovu knjigu. Planira ju uskoro pročitati i napominje da kakav god bio kao čovjek, papa zaslužuje poštovanje. Na rastanku pita je li istina da Europska unija traži smanjivanje mirovina u Hrvatskoj. Kao novinari, kaže, mi zasigurno imamo pouzdanu informaciju.
Woytila narodni papa, Ratzinger intelektualac
Bankarska komercijalistica Snježana Bodor sa suprugom je također došla pred Hrvatsko narodno kazalište kako bi vidjela papu. Njegov dolazak je, objašnjava, dobar za duhovnu obnovu naroda u trenucima financijske krize. „U takvim je vremenima meni osobno duhovna strana jako bitna i nisam od onih koji misle da papin dolazak previše košta", kaže Snježana i priznaje da o samom Ratzingeru zna vrlo malo. „Mi Hrvati ga često uspoređujemo s prethodnim papom koji je bio poseban za nas. Ovaj nam je malo dalji, ali svejedno imate neki osjećaj jer je on papa, bio dobar ili loš", objasnila je Snježana svoje viđenje katoličkog poglavara. Geologinja Ozana Krasić i mlada umirovljenica Jadranka Odak s radošću pričaju o papinom dolasku koji, kažu, nema niti jednu negativnu stranu. „Pozitivni aspekti se premalo naglašavaju. Možemo biti sretni da papa dolazi u Hrvatsku i tako pokazuje koliko smo mu važni. To je možda najveća reklama za nas u ovom trenutku. On pokazuje da ima puno povjerenje u jedan narod koji još nije službeno ušao u Europsku uniju", priča Ozana dok Jadranka tvrdi da financijska strana nije vrijedna usporedbe s dobrim stranama papinog posjeta.
Uvjerene su da hrvatski narod dosta toga zna o Ratzingeru, čita njegove knjige i prati njegov životni put. „Ipak, mislim da se manje zna nego o prethodnom papi. Postoji razlika u karizmama. Aktualni papa je intelektualac, dok je bivši bio narodni papa", priča Jadranka dok Ozana zaključuje kako još uvijek ima vremena da Hrvati upoznaju Ratzingera. Dodaje da je bitno napomenuti da mladi jednako vole Ratzingera kao što su voljeli Wojtylu te da ga jednako rado dočekuju, što vidi i na svojim tinejdžerima doma.
Benedikt XVI. je trebao posjetiti hrvatsku burzu rada
Dugogodišnja aktivistkinja udruge GONG koja promiče građansku participaciju u političkim procesima Suzana Jašić smatra da će dolazak pape pozitivno utjecati na Hrvatsku u okvirima međunarodnih odnosa. No vrijeme i način, dodaje, nisu pravi. Hrvatska pretjeruje u svemu i previše novca troši na priredbe u trenutku kada je država pred bankrotom. Papu bi, kaže Jašić, trebalo odvesti na burzu rada i bez uljepšavanja mu pokazati kako žive hrvatski građani. Ratzingeru zamjera prikrivanje pedofilskih skandala unutar Rimokatoličke crkve, o čemu svjedoče i podignute tužbe. Hrvatski vjernici, objašnjava, o njemu ne znaju gotovo ništa. Odnosno, znaju samo oni koji žele znati.
Hrvatska - omiljena vatikanska kolonija
LGBT aktivist Marko Jurčić misli da u ovom trenutku nema dobrih strana dolaska vatikanskog gosta, ni za vjernike, ni za one koji to nisu. Smeta ga što trošak tog, kako kaže, luksuza snose svi građani jednako i ukazuje da papa obilato koristi svoju dvostruku ulogu apsolutističkog poglavara jedne teokracije i vjerskog vođe.
Hrvatskim biskupima zamjera politikantski odabir uzvanika na druženja s papom, a sve kako bi se što bolje pozicionirali uoči izbora. „Skupocjeni darovi, zlato, umjetnine, bogovski tretman, podanička poniznost, kako klera, tako i političara, pokazuje koliko se ovo društvo, čiji narod nema što za jesti, a kamo li plaćati režije, valja u moralnom blatu", misli ovaj LGBT aktivist i dodaje da je slabiji odziv puka od očekivanog dokaz još uvijek previše diskretnog negodovanja građana.
Uz već ranije spomenute grijehe, Ratzingeru na teret stavlja i sve veći broj HIV pozitivnih u zemljama trećeg svijeta u kojima se, kaže Jurčić, proporcionalno tom virusu širi i katoličanstvo. „Vatikanskoj državi zamjeram što je u potpunosti kolonizirala moju zemlju, priskrbivši si tako ključan utjecaj na osnovno i srednje školstvo.
Posljedice toga su golema količina neinformiranosti i predrasuda kod mladih, posebice prema pripadnicima drugih narodnosti i drugih vjeroispovijesti ili osobama koje nisu religiozne, zatim porast seksualnog nasilja i nasilja među mladima općenito, pa sve do odnosa prema ženama i LGBT osobama", zaključuje Jurčić.
Crkva i dalje promiče neravnopravnost spolova
Ni Neva Tölle, aktivistica Autonomne ženske kuće Zagreb, ne može pronaći niti jednu dobru stranu Ratzingerova dolaska za Hrvatsku. Citira uzrečicu prema kojoj je „jadna ona zemlja u koju papa mora doći treći put". Kao i većina aktivista s civilne scene podsjeća da se u godinama siromaštva troše enormne količine novca na spektakle i Crkvu, dok istovremeno biskupi svoja zdanja presvlače skupocjenim oniksom. Dodaje da joj je pokojni papa Wojtyla bio draži zbog „njegovog životnog puta koji joj je više imponirao."
Kao borac za ženska prava u ovom trenutku Tolle ne očekuje previše niti od Ratzingera, niti od Rimokatoličke crkve. Misli da je Crkva već davno trebala reformirati svoje stavove oko ravnopravnosti spolova. „Nedavno sam bila pozvana da budem kuma na krizmi i ono što sam čula od župnika nije mi se svidjelo, tako da je to kumstvo i propalo. Župnik je bez ustručavanja rekao kako očekuje da žene na krizmu dođu pristojno odjevene, što podrazumijeva obaveznu dužinu suknje do ispod koljena. Mislim da je time sve rečeno", kaže Tölle.
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
Sad kada su arhitekti novog poretka na razmedji Jugoistočne Europe i Balkana shvatili da su njihovi medijski poslušnici bili više nego revni u preoblikovanju ljestvice vrednota, kad su mislili da su demontirali sve što su medijski moguli obećali 'gazdama' kako bi preko raznih Big brothera, Farmi i sličnih projekata ispiranja mozga mogli upravljati navikama mlađih naraštaja, nakon posjeta moralnog autoriteta pape Bendikta XVI Crkvi u Hrvata, shvatili su da je sav, ili skoro sav njihov trud bio uzalud. Mlade Hrvatice i Hrvati su u papi prepoznali svoju okomicu, vlastitu poveznicu s Bogom, vjerom, nacionalnim ponosom i europskom uljudbom kojoj pripadaju, iz koje su iznikli i koju su spremni osobnim doprinosom oplemenjivati. Oni ne žele presjeći okomicu s vlastitim identitetom, kršćanskim i partikularnim nacionalnim, spremni biti i ostati svoji, ne bojeći se graditi novo jedinstvo različitosti u mreži povezanoj s europskim tradicionalnim vrijednostima.
Nije to obično pristajanje na sve (ne)pravedne zahtjeve nove anacionalne arhitekture europske moći, na što su pristali političari. Nije to ni bezuvjetni pristanak na 'acquis communautaire' (zajedničko pravno naslijeđe) kojeg su političari izgleda dostigli. Mladost na trgu bana Jelačića je zapravo pokazala da je ne zanima Europa kao nova (nad)država, mreža bez okomice, sadržaj bez duha i duše. Hrvatska mladost je pokazala da nije uskogrudna ni zatvorena u sebe. Nije ni odnarođena, preoblikovana po volji Velikog brata. Nije ostala zarobljena u prošlosti, niti je fascinirana budućnošću u kojoj ne bi bilo mjesta za Boga, obitelj i narod. Za okomicu bez koje nas ne bi bilo. Hrvatska jest Europa, ali nije i ne želi biti EU koja ignorira svoje korjene, koja je spremna presjeći nit koja je povezuje s Adenauerom, De Gasperiem, Schumanom. Ni papa Benedikt XVI nije rekao ništa drugačije: „Od samih početaka, vaš narod pripada Europi te joj, na poseban način, daje doprinos u duhovnim i moralnim vrijednostima, koje su kroz stoljeća oblikovale svakodnevni život kao i osobni i nacionalni identitet njezine djece”.
Zato se nemaju zbog čega radovati oni koji kažu da „nema te cijene koju nisu spremni platiti za ulazak u EU“, kao ni oni koji isključuju bilo kakvu mogućnost razgovora pa i s onima kojima treba upravo ova i ovakva hrvatska mladost kao katalizator pozitivnih vrednota na kojima počiva duhovna Europa, ali i kao stabilizator klatećih političkih struktura u Hrvatskoj koje, zabavljene sobom, zaboravljaju cijenu neovisnosti moderne hrvatske države, jeftino rasprodaju duhovno blago i trguju našim svetinjama. Ne trebaju se dakle previše radovati ni oni koji priželjkuju otklon od EU jer im je Balkan bliže srcu, jer im je koprcanje u blatu jugokomunističkog naslijeđa milije od „zajedničkog naslijeđa“ stare Europe o kojoj govori papa, kao ni oni koji će ovaj i ovakav stav pape prevesti kao potrebu bezuvjetnog srljanja u euroatlantske integracije. Papa nas je doveo do praga, ali na nam je da razlučimo svaku njegovu riječ, da naučimo obrazlagati razloge svoje nade. Onaj tko to uspije, prijeći će prag nade, pronaći će put do srca mladih kao i do svijesti svih koji će s punom odgovornošću za buduće naraštaje, imati prigodu glasovati ZA ili PROTIV ove i ovakve EU. HRVATSKI CENTAR OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE
Novi komentar