Vitold Košir - rađanje reljefa

Vitold Košir doista je jedinstvena pojava u suvremenoj umjetnosti, akademski je kipar, također i akademski glazbenik, svira violu u orkestru, svira i u rock sastavu, i uvijek volim istaknuti, strastveni je sokolar.

U bogatom likovnom opusu Vitolda Košira osobito se ističe ciklus reljefa, u različitim formatima, čudesno uspjele kombinacije željeza i betona.

Gospodine Košir, u ciklusu reljefa, Vi note, notni zapis pretvarate u reljef.

- Kako glazba izgleda? To je pitanje koje leži u srži moje potrebe da u skulpturi ulovim vrijeme koje je u glazbi više nego u drugim vrstama umjetnosti bitan građevni element.

Pošao sam od notnog zapisa Bethovenovog gudačkog kvarteta,to sam mogao dočarati jer su mi kompozicije za veće ansamble u tom času bile prekompleksne.

U notnom pismu taktovi predstavljaju odsjećke vremena - označeni su vertikalnim linijama. Upisuju se okomito na crtovlje koje se sastoji od pet horizontalnih paralelnih linija i predstavljaju vremenski slijed.

Taktovi imaju jednu te istu dimenziju koja se ponavlja. U njih se upisuju note koje označavaju visinu i trajanje tona.

Mi čujemo melodijske linije koje prelaze iz takta u takt, a ponekad i jedan instrument preuzima melodijsku liniju drugog instrumenta.

Napravio sam željezne okvire koji su poput taktova repetativno uvijek istih dimenzija.Ono što čujemo kada glazbenici sviraju to sam prenio u linije, volumen, atmosferu odrazio strukturom površine. Uzeo sam mali segment kvarteta,svega nekoliko taktova. Partituru čine četiri vodoravne linije podijeljene u taktove za četiri instrumenta: prva i druga violina, viola i violončelo. Stvarao sam reljefe onako kako ja tu glazbu čujem.

Pokušao sam izraditi ono što vidim kada sviram.

Vaši reljefi djeluju vrlo snažno,kompaktno,ograđeni željezom a tako su suptilni zapravo.

- Nekom alkemijom inverzije velika grubost, mahnitost u radu s žitkim umješanim betonom daje prozračnu gotovo nematerijalnu nježnost. Za gudačke kvartete karakteristična je suptilnost i prozračnost tonske slike.

Što je trenutno novo u atelijeru?

- Radim na jednom stolu, reljefu. Riječ je o velikom izazovu. Tu moram pomiriti nekoliko svojih načina rada. Želim da skulptura dobije upotrebljiv oblik i zaživi u prostoru stana.

I dalje su u opciji željezo i beton?

- Jako ih volim, mada sam sklon svim materijalima. Strašno volim i glinu. Poput betona omogucuje brz rad i improvizaciju.

U procesu ste kreiranja novih reljefa?

- Da, kontinuirano radim na njima.Gudački kvartet mi je idealna forma. Orkestralne forme zamišljam u velikim formatima.

Prakticirate različite formate?Jeste li razmišljali o reljefu veličine spomenika?

- Napravio sam tako nešto, spomenik u Kninu, u Muzeju Oluje. Velik je preko sedam metara.

Male reljefe na radite?

- To bi bila kompozicija od tri sekunde.