Tamna strana biogoriva - glad i siromaštvo
Cijene hrane rast će proporcionalno s povećanjem količine žitarica koje su namijenjene samo za proizvodnju biološki prihvatljivog energenta
Povećanja u uporabi biogoriva mogla bi odvesti milijune stanovnika zemalja u razvoju u još dublje siromaštvo i glad, upozorava vodeća humanitarna organizacija.
Londonski Action Aid, dakle, upozorava da se nepregledna polja u Africi, Južnoj Americi i Indiji trenutno koriste radi proizvodnje biljaka iz kojih se dobiva biogorivo, kao što su kukuruz i pšenica, umjesto hrane za lokalno stanovništvo, a to tisućama ljudi povećava rizik od umiranja od gladi. Tim Rice, savjetnik za biogorivo iz Action Aid-a i autor najnovijeg izvješća o njegovom djelovanju na zemlje u razvoju, rekao je: „Što više uključujete kukuruz i pšenicu u krug proizvodnje biogoriva to će cijene hrane biti veće. Predviđamo da će, ako se proizvodnja biogoriva nastavi ovom stopom, do 2020. godine stotine milijuna ljudi biti gladno."
Istovremeno aktivisti preispituju učinkovitost biogoriva u kontekstu borbe s klimatskim promjenama. Oni tvrde da gnojiva koja se koriste za uzgoj žitarica ispuštaju velike količine nitričnog oksida , plina koji je i do 300 puta 'jači' od ugljičnog dioksida.
„Postoje brži, bolji i jeftiniji načini da smanjimo potrošnju goriva nego što je korištenje biogoriva: treba smanjiti potrošnju, povećati ekonomičnost automobila, pooštriti ograničenje brzine", rekao je Rice. Biogoriva su vrsta energenta koji se dobiva iz ulja biljaka, povrća i procesuiranih otpadnih tvari. Većina kukuruza i pšenice koji se proizvedu u Južnoj Americi i Africi kao odredište imaju Europsku Uniju, koja je pak, valja napomenuti, odlučila učetverostručiti potrošnju 'zelenog goriva' do 2020.
Raju Sona iz Indije samo je jedan od ljudi koje aktivisti iz Action Aid-a opisuju kao žrtvama 'ludila izazvanog biogorivom'. Prije dvije godine, jedna kompanija specijalizirana za biogorivo predložila je Sonu da umjesto normalne hrane uzgaja malo poznatu biljku pod nazivom jatropha. Rečeno mu je da će iz toga napraviti profitabilan posao, ali prinos je bio preslab nakon čega je Sona ostao samo s poljem prepunim mladica i bez hrane za svoju obitelj. Nakon toga ponovo se vratio uzgoju normalne hrane.
„Tada smo morala kupovati baš sve", kaže Sona. „Povrće je vrlo skupo. Sada možemo uštedjeti nešto novca jer sami nešto uzgojimo - ovo je sjajna zemlja za uzgoj đumbira, crvenog luka i češnjaka."
Novi komentar