Vanzemaljci su oko nas - zašto ih još uvijek ne uspijevamo pronaći?
Svemir je golem, a naša tehnologija još je uvijek u povojima, što nam onemogućava da s bilo kakvom pouzdanošću tražimo život izvan našeg planeta
„E.T. je oko nas", tvrdi autor magazina Slate Chris Wilson, „ali zašto ga još uvijek ne možemo pronaći?" Ovo pitanje već godinama muči sve one koji su barem jednom pogledali noćno nebo prepuno zvijezda i pomislili kako je gotovo nemoguće da smo mi Zemljani jedina inteligentna bića u cijelom tom prostranstvu.
Razmislite, ako samo naša galaksija ima više od 200 milijardi zvijezda, a astronomi procjenjuju kako postoji više stotina milijardi galaksija u svemiru, nije li sasvim logično očekivati da se oko barem jedne od tih zvijezda okreće planet sličan našemu, koji bi mogao podržavati neki oblik iole inteligentnijeg života?
Kolika je uopće šansa da takve druge inteligentne vrste imaju tehnologiju da nas kontaktiraju, ili da presretnu poruke koje mi neprestano šaljemo u svemir? Hoćemo li ikada uspjeti stupiti u kontakt s drugim vrstama? Chris je odgovore na ova pitanja sažeo u četiri osnovne misli.
1. Goleme udaljenosti
Udaljenost između pojedinih zvijezda i zvjezdanih sustava toliko je golema da stvara ono što znamo kao problem sinkroniteta. Čak i kada bi znanstvenici otkrili da na 450 svjetlosnih godina (što je u svemirskim razmjerima zanemariva udaljenost) postoji planet sličan Zemlji, signali koje bi primali s njega našim radio teleskopima bili bi iz razdoblja 1561. godine, odnosno 16. stoljeća. Ukoliko želimo našom sadašnjom tehnologijom uhvatiti bilo kakav signal života, civilizacija na tom planetu trebala bi biti najmanje 400 godina tehnološki ispred naše.
2. Gluhi telefon
Uzmimo da je naša imaginarna civilizacija koju želimo kontaktirati tehnološki 500 godina ispred nas. Uzmite u obzir da je svemir star oko 13 milijardi godina, što je dovoljno vremena da se civilizacija na nekom planetu puno puta razvije, dođe do svog vrhunca, uništi i opet krene ispočetka. Čak i ako je taj naš imaginarni planet sličan Zemlji nekoć imao civilizaciju i poslao signal prema Zemlji, sasvim je moguće da bi u vremenu potrebnom da on stigne do nas ta civilizacija potpuno nestala. Isto tako, nije nemoguće da bi takav signal prošao potpuno neopaženo, jer bi u tom trenutku ljudi na Zemlji bili prezaposleni učenjem kako se pali vatra u hladnoj pećini. Tko zna, možda nas inteligentne vrste već milenijima pokušavaju kontaktirati, ali mi još uvijek ne uspijevamo čuti njihove poruke.
3. Međuzvjezdana pristojnost
U svojoj potrazi za drugim civilizacijama ljudi bi se prvo trebali fokusirati u pronalaženju ostataka nekadašnjih civilizacija, umjesto da traže one žive. Ukoliko i pronađemo nekakav dokaz postojanja inteligencije izvan Zemlje, puno je vjerojatnije da će se raditi o svojevrsnom nadgrobnom spomeniku nekadašnjeg društva, nego o živoj civilizaciji. Isto tako, trebamo početi raditi na tome da osmislimo način za očuvanje naše kolektivne pameti i svijesti. Trebamo biti spremni da, ukoliko ostvarimo kontakt, imamo nešto iz čega druga civilizacija lako i jednostavno može dobiti informacije o tome tko smo i što smo. To je stvar osnovne međuzvjezdane pristojnosti.
4. Zlatno doba potrage za vanzemaljskim životom
Nakon dugog vremena zatišja, zadnjih se godina čovjek opet počeo okretati gledanju u nebo i traženju znakova vanzemaljskog života. Sljedećih nekoliko godina mogle bi svojevrsno „zlatno doba potrage za vanzemaljcima". Razvojem tehnologije i sve većim angažmanom svaki smo dan sve bliže nekakvom otkriću.
Novi komentar