U hrvatskim šikarama skriva se 5 novih Belja

U svjetlu novih geopolitičkih okolnosti i nezavidnom položaju u kojem se nalazi hrvatska poljoprivredna proizvodnja, svako daljnje odlaganje stavljanja u funkciju cjelokupnog zapuštenog poljoprivrednog zemljišta više nije opcija. Politika povećavanja broja poljoprivrednih gospodarstava bez adekvatnog zemljišta za vrstu proizvodnje s kojom se bave, te iracionalno pumpanje potpora u subjekte koji nisu održivi i koji hrvatskim građanima ne mogu opravdati milijarde eura ulaganja, je neobranjiva i nanosi dugoročnu štetu hrvatskom društvu. U RH imamo 100 tisuća hektara zapuštenog zemljišta koje pod hitno moramo staviti na raspolaganje uspješnim poljoprivrednim proizvođačima bili oni OPG, obrti ili tvrtke.

Za ilustraciju, kakav potencijal i prilika za hrvatsku poljoprivredu leži u obraslom zemljištu ističemo da deset najvećih hrvatskih tvrtki, koje čine kralježnicu hrvatske poljoprivredne proizvodnje i prerade, zajedno sa svojim kooperantima obrađuju manje od 100,000 hektara. Kada promatramo obradu poljoprivrednog zemljišta za svježe povrće koristi se oko 8,200 ha poljoprivrednog zemljišta te još 1,600 ha povrtnjaka. Za samodostatnost u većini povrtnih kultura u proizvodnji na otvorenom nedostaje nam dvostruko više površina za proizvodnju povrća, a to je samo oko 10,000 ha. Velike površine zapuštenog zemljišta nalaze se u područjima naših najuspješnijih vinogradara, maslinara, voćara te bi ovo zemljište osiguralo snažan i brz razvoj RH u ovim vrstama proizvodnje.

Reanimacija zapuštenog i obraslog poljoprivrednog zemljišta može se dogoditi samo uz kvalitetan Zakon o poljoprivrednom zemljištu te pozivamo sve na odgovornu raspravu koja priliči trenutku u kojem se kao društvo nalazimo.

Kako bi postupak vraćanja zapuštenog zemljišta u poljoprivrednu proizvodnju bio uspješan jedinice lokalne samouprave moraju na raspolaganju imati više različitih modela raspolaganja. Modeli moraju uključivati državno i privatno zemljište te prepoznavati zašto je zemljište zapušteno. Cijepanje poljoprivrednih cjelina moramo zaustaviti, a parcelaciju poljoprivrednog zemljišta dozvoliti samo za formiranje novih ili povećanje postojećih cjelina (tabli). HUP-Udruga prehrambene industrije i poljoprivrede predlaže 4 modela za rješavanje ovog problema, kombinirajući državno i privatno poljoprivredno zemljište.

Model 1.

Jedinice lokalne samouprave (JLS) potiče se na formiranje održivih proizvodnih cjelina (tabli) spajanjem zapuštenog državnog (do 50%) i privatnog zemljišta. Kupac koji pribavi suglasnost svih privatnih vlasnika za prodaju može pristupiti daljnjim koracima postupka. U roku od godinu dana od ulaska u sustav, obvezan je iskrčiti zemljište i objediniti ga u jednu česticu - u suprotnom se postupak prekida. Model je osmišljen kako bi se aktivirala zapuštena zemljišta i omogućila nova ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju. Kalkulacija koja uključuje troškove otkupa i uređenja zemljišta omogućuje održivu investiciju i stvara temelje za konkurentnu proizvodnju. Ako se utvrdi da zemljište ponovno postaje zapušteno i ne obrađuje se, korisnik postupka ili novi vlasnik obvezan je nadoknaditi vrijednost zemljišta u trenutku utvrđenja zapuštenosti.

Model 2.

JLS odobrava postupak za cjelinu (tablu) privatnog vlasnika koja je u više čestica. U svrhu okrupnjavanja država na kraju postupka ustupa do 25% državnog zapuštenog zemljišta koje graniči s cjelinom privatnog vlasnika. Prednost u postupku ima onaj poljoprivrednik koji graniči sa zapuštenom državnom zemljom i koji će iz postupka izaći s većom cjelinom. Državno zemljište obavezno se mora iskrčiti te od svih državnih i privatnih čestica stvoriti jednu katastarsku česticu koja će imati zabranu parceliranja, u protivnom postupak se prekida. Trošak krčenja ovakvog zemljišta ne omogućuje zakup, ali ni prodaju, s obzirom da je trošak krčenja često skuplji od cijene zemljišta te se ovim modelom stvara zemljište za održivu poljoprivrednu proizvodnju. U slučaju da se utvrdi da je zemljište ponovno zapušteno i ne obrađuje se, korisnik postupka ili novi vlasnik dužan je isplatiti RH vrijednost zemljišta u trenutku utvrđenja zapuštenosti.

Model 3.

Imamo proizvodnu cjelinu (tablu) koja je u državnom vlasništvu i koja je u zakupu. Pokraj te cjeline je obraslo državno zemljište. Postupak omogućuje zakupcu da o svom trošku iskrči obraslo zemljište i zajedno sa zemljištem koje ima u zakupu formira jednu katastarsku česticu u roku od jedne godine. Tek kada iskrči zemljište na novoj cjelini u zadanom roku, produžuje mu se ugovor o zakupu na 25 godina. Ovim modelom stavljamo obraslo državno zemljište u funkciju te stvaramo održiviju poljoprivrednu cjelinu dok zakupcu s produženjem ugovora omogućujemo pozitivnu poljoprivrednu kalkulaciju i proizvodnju koja može podnijeti trošak krčenja.

Model 4.

Na terenu je proizvodna cjelina (tabla) koja je u državnom vlasništvu i koja je u zakupu. Pokraj te table je obraslo zemljište koje u privatnom vlasništvu. Država otkupljuje do 25% zemljišta u odnosu na susjednu tablu koja je u zakupu i u postojeći ugovor o zakupu unosi novo zemljište. Zakupnik je dužan o svom trošku iskrčiti zemljište i formirati jednu česticu od cijele table. Tek kada iskrči zemljište u zadanom roku, ugovor o zakupu mu se produžuje na 25 godina. Iznos od zakupa iz toga ugovora se uplaćuje u državni proračun dok se zemljište ne isplati, a zatim u proračun jedinica lokalne samouprave. Ovaj model omogućuje krčenje površina u privatnom vlasništvu i stvaranje održivih cjelina koje će biti u vlasništvu RH a cijeli postupak je privlačan za financiranje kreditnim institucijama jer je siguran i održiv.