Trošimo posljednje zalihe nafte i plina

U ne tako dalekoj budućnosti, čovječanstvo će biti prisiljeno istraživati i razvijati nove izvore energije. Naime, naša sadašnja potrošnja fosilnih goriva - nafte, ugljena i prirodnog plina - dovest će nas do energetskog sloma još u ovom stoljeću. Ako nastavimo s potrošnjom dosadašnjim tempom, svu naftu koja još leži ispod Zemljine kore iscrpit ćemo za manje od četrdeset godina, a prirodni plin za šezdesetak godina.

Rekordne cijene nafte

Svijest o veoma nezavidnoj ovisnosti o fosilnim gorivima raste svakodnevno usporedno s porastom cijene nafte, koja je na nekim burzama dosegnula cijenu od nevjerojatnih 110 dolara po barelu. Profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu dr. Igor Dekanić objašnjava kako su uzroci porasta cijene nafte trojaki. Ponajprije, nafta se danas prodaje i kupuje na svjetskim robnim burzama, za razliku od prije dvadesetak godina kada se kupovala međudržavnim aranžmanima s članicama Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC).

Razvoj energije iz vjetra nailazi na prepreke zbog korištenja zemljišta. Prosječna vjetroelektrana zauzima 7 hektara zemlje za proizvodnju jednog MW struje što je dovoljno za opskrbu 750 do 1000 kućanstava. Ipak, farme i pašnjaci mogu se koristiti istim zemljištem ispod vjetroturbina.Cijene na robnim burzama određuju se na temelju ponude i potražnje, a na potražnju utječe gospodarski razvitak. Tome je naročito pridonijela velika ‘eksplozija’ prometa i veliki industrijski razvitak mnogoljudnih zemalja svijeta Kine, Indije, Pakistana, Brazila i dr. Drugi sklop problema su geopolitičke suprotnosti i krize. Dvije trećine izvora nafte nalaze se na geopolitički osjetljivim područjima - Bliskom istoku i Južnoj Americi. Istodobno se nafta najviše troši u Sjevernoj Americi, zapadnoj Europi i istočnoj Aziji. Treći dio problema vidljiv je u špekulacijama kojima podliježe oko 10 do 20 posto ukupne svjetske trgovine naftom. Špekulacije podrazumijevaju višestruku preprodaju nafte od proizvodnje do potrošnje.

Kada je riječ o Hrvatskoj, za naše je potrebe dovoljan jedan promil ukupne nafte na tržištu. Drugim riječima, u svijetu se godišnje ukupno proizvede i proda oko 4 milijarde tona nafte, a Hrvatskoj treba oko 5 milijuna tona, od čega sama proizvodi milijun tona.

Moguće redukcije struje?

Voditelj Energetskog programa Zelene akcije Toni Vidan napominje kako je novčani dio cijene, koji je jako velik, ipak samo dio cijene jer postoji i onaj skriveni trošak u ljudskom zdravlju i narušenom okolišu; a i ti su troškovi veoma značajni. Da će se nešto morati promijeniti, razvidno je i u prvim ozbiljnim pomacima u energetskim politikama.

Iako se već razmatra mogućnost izgradnje nuklearne elektrane, do toga vjerojatno neće doći. Isplativije je imati jedinice veće od 1 GW te graditi više jedinica na jednom prostoru. Hrvatska sama može izgraditi jedinicu od 350 do 400 MW, otprilike dvije trećine kapaciteta NE Krško. 

Vidan kaže kako je ‘Europska komisija napravila kopernikanski obrat jer se prvi put u povijesti planira smanjivanje potrošnje energije u budućnosti’. Naime, planira se povećanje energetske učinkovitosti od 20 posto, čime bi se potrošnja do 2020. smanjila za 13 posto, a od tako umanjene potrošnje predviđa se da barem 20 posto energije dolazi iz obnovljivih izvora. U svijetu godišnja potrošnja električne energije već iznosi preko 16 TWh, od čega na fosilna goriva otpada oko 86 posto.

Projicirana potrošnja za 2020. godinu je oko 22 do čak 25 TWh. Energetičar Ivan Szekeres na svom blogu bezkomentara.org ističe kako brzina rasta potrošnje električne energije u Hrvatskoj iznosi 4 posto godišnje, no potakne li se zaista gospodarstvo, realno je očekivati i veći porast. U Hrvatskoj se u idućih 10 godina planira gradnja 1,22 GW energetskih objekata, no unatoč tome Hrvatska bi se do 2014. godine mogla naći pred redukcijama.

Toni Vidan rješenje vidi u energetskoj učinkovitosti, te podsjeća da u Strateškom okviru za razvoj (2006. - 2013.), stoji kako ‘Hrvatska još uvijek troši značajno više energije po jedinici BDP od europskog prosjeka.

Energetska učinkovitost

U 2003. godini u EU su za stvaranje 1000 eura BDP-a potrošili 209 kilograma naftnog ekvivalenta energije. Nasuprot tome, Hrvatskoj je za isto to bilo potrebno 452 kilograma naftnog ekvivalenta energije’.

Prema tome, ‘energetska učinkovitost ne znači da pijemo toplo pivo i da se tuširamo hladnom vodom, dakle da smanjujemo standarde, nego da energetske usluge osiguravamo s bitno manje utrošenih energenata. To se vidi u štednim aparatima, npr. današnji hladnjaci jednako dobro hlade, a troše i do 50 posto manje energije’, kaže Vidan.

Štedne žarulje troše do šest puta manje energije, a usto imaju i 10 puta dulji vijek trajanja. Ako zimi smanjimo sobnu temperaturu za samo 1°C, godišnje ćemo uštedjeti 5 posto energije za grijanje. Za svaki stupanj niže temperature na klima-uređajima ljeti ćemo uštedjeti do 5 posto energije. Kuća koja je izolirana low-e staklima troši do šest puta manje energije!Ivan Szekeres upozorava kako razlika od 10 TWh u odnosu na sadašnju potrošnju i potrošnju 2020. zahtijeva izgradnju energetskih objekata pomoću kojih bi bila osigurana godišnja opskrba s minimalno 1 GW snage, što je ekvivalent novog bloka u Krškom kakvog Slovenci kane graditi. Szekeres podsjeća da do 2020. godine svoj životni vijek završavaju TE Sisak, TE Rijeka, EL-TO i TE-TO Zagreb ukupne snage 1,2 GW, tako da smo ovim putem do 2020. stvorili rupu u energetskom sustavu od 2,2 GW sigurne energetske opskrbe kojih trenutačno nemamo.

Aktivisti Zelene akcije rješenje problema vide u obnovljivim izvorima energije, kako bi se osigurao barem jedan egzistencijalni minimum. Toni Vidan kaže kako ‘imamo bogomdanu sreću da već sada dobivamo 6 TWh iz hidroelektrana, što je polovica naših potreba’. Kada je riječ o energiji Sunca, napominje kako se ‘unatoč nevjerojatnom manjku političke volje da se solarnim ćelijama da prava šansa, one ubrzano razvijaju.

Trenutačno je u EU instalirano 3,4 GW kapaciteta, od čega samo prošle godine 1,24 GW. Za neku industriju imati godišnji razvoj od 30 posto je san snova, a osim toga, ćelije su sada tek u začetku svog komercijalnog razvoja! Nadam se da ćelije neće doživjeti sudbinu nuklearne tehnologije koja je sada u stagnaciji, nakon 50 godina enormnih ulaganja i političke potpore’.

S energetskom krizom koja nam tek predstoji povećavat će se i ‘energetska kultura građana’, te ćemo konačno shvatiti da je skuplji proizvod dugoročno daleko isplativiji - i to višestruko: financijski, zdravstveno i ekološki.