Trebaju li nam supertablete poput one iz filma Savršena formula?

Jeste li pogledali film „Limitless" („Savršena formula")? Ako jeste onda znate o čemu se radi - uz pomoć specijalne tablete glavni lik je u stanju povećati svoje kognitivne sposobnosti što na kraju ima opsežne posljedice. Kad pogledamo stvarnost bez dubljeg promišljanja, svakome od nas bi trebalo nešto takvo - život koji vodimo poprilično je užurban - posao, obitelj, sport, druženja. Da, da, svakome od nas treba malo neurodopinga, neurostimulansa ili neuropojačivača (Amerikanci takva sredstva nazivaju 'neuroenhancers' i vjerovali ili ne ona zaista postoje, za neke već i znate).

Međutim, Piergiorgio Strata, predsjednik Nacionalnog instituta za neuroznanosti iz Italije, tvrdi da treba biti oprezan - mehanizmi koji reguliraju stres (koji se pokreću nakon što se uzmu neuropojačivači) dopuštaju da se suočimo s problemia i reagiramo u hitnim situacijama, ali ne smiju dugo biti aktivni, naročito ne bez stanke, ako ne želimo imati ozbiljne posljedice. Psihijatar iz Torina Vito Antonio Amodio, kako ga citira Corriere della Sera, upozorava da još uvijek ne poznajemo dugoročne učinke neuropojačivača na same moždane sklopove. Znanstvenici već su pisali u časopisu Nature o rezultatima anonimne ankete provedene nad 1.500 osoba - njih 80 posto smatra da bi neuropojačivači trebali biti potpuno legalni, a čak 20 posto ih već koristi. Ipak, pilula ili tableta koja je baš poput one iz spomenutog filma još uvijek ne postoji, ali postoje varijante koje imaju svoje specifične terapeutske učinke i koje se nerijetko prodaju ispod pulta i to osobama koje uopće nisu bolesne niti imaju ikakvih problema već samo žele poboljšati koncentraciju, pamćenje, kreativnost i tako dalje.

U tom kontekstu najpopularnija supstanca je metilfenidat koji se inače koristi kod djece koja imaju probleme s pozornošću i hiperaktivnošću. Iako se o tome ne priča službeno, javna je tajna da velik broj studenata, konkretno u SAD-u, ovu supstancu koristi svakodnevno kako bi bili akademski što uspješniji. U većini zemalja ovu je supstancu nemoguće dobiti bez recepta. Tu su još modafinil (Provigil, Alertec, Modavigil, Modalert, Modiodal, Modafinilo, Carim, Vigia) koji je namijenjen za određene poremećaje u spavanju.

Međutim, nisu to nikakvi noviteti - studenti, menadžeri i svi oni koji imaju puno obaveza a malo vremena već dugi niz godina si pomažu amfetaminima iz kojih proizlaze brojni današnji neuropojačivači, a tu je i kokain. Na kraju krajeva, svatko od nas si s vremena na vrijeme pomogne jednom šalicom kave, zar ne?

Pa ipak, gdje je granica? U čemu je konkretno razlika između svega navedenog, ako uopće postoji? Engleski jezik sadrži riječ 'drug' koja pokriva dva koncepta - drogu i lijekove, ali sve te supstance, čija se učinkovitost i posljedično djelovanje kod zdravih osoba tek treba utvrditi, sa sobom sigurno nose određene zdravstvene implikacije. Svi mogu izazvati tešku ovisnost. Često je teško odrediti je li korist uzimanja takvih sredstava veća od štete. Rizik vrijedi preuzeti kad je osoba bolesna i treba zdravstvenu pomoć, ali ako je čovjek zdrav, priča je obrnuta. Tako barem nalaže zdrav razum. A zdrav razum će vam reći kako će se u bliskoj budućnosti prema ovom fenomenu postaviti i farmaceuti. Zahvaljujući najnovijim istraživanjima sve više postaje jasno da će konzumiranje neuropojačivača postati uobičajena pojava, ali upitno je koliko su ljudima oni zaista potrebni (to je pitanje poprilično kompleksno i zadire podjednako u moralno-etičke sfere koliko i u one biološko-kemijske, a o ekonomskima da i ne govorimo). New Scientist je nedavno pisao o tome kako bi se električnim i magnetnim poigravanjima s mozgom mogle potencirati ili blokirati određene funkcije mozga, pa čak i kontrolirati moždana aktivnost. To je ohrabrujuće kad se govori u kontekstu epilepsije, depresije, PTSP-a i Alzheimerove bolesti, ali pomalo zabrinjavajuće kad se govori o zdravim ljudima. Stoga vrijedi postaviti sljedeće pitanje: jesu li supertablete poput one iz filma Savršena formula i upravo spomenute elektro-magnetske terapije ipak nešto što treba ostaviti u domeni znanstvene fantastike ili se radi o jasno zacrtanim ciljevima za našu (blisku i daleku) budućnost?