Tko zapravo širi najviše teorija zavjere na mreži?

Barem jednom u životu ste naletjeli na nešto što vam se učinilo čudnim i nakon malo pregledavanja web stranica ste shvatili da je to neka teorija zavjere - pa tko onda zapravo širi najviše teorija zavjere na mreži? To pitanje nema jednostavan odgovor, budući da se radi o kompleksnom društvenom fenomenu - različiti akteri imaju različite motive, kanale i doseg. Ipak, istraživanja iz zadnjih godina omogućavaju nam da identificiramo glavne izvore, načine širenja i neke obrasce koji se često javljaju.

Glavni akteri u širenju teorija zavjere

Alternative platforme i zatvorene grupe / Telegram, forumi, grupne chat-kanali - budući da su neke društvene mreže (Facebook, Twitter/X, YouTube) pooštrile moderaciju dezinformacija, mnogi koji šire teorije zavjere prelaze na platforme koje imaju slabiju kontrolu, kao što su Telegram kanali, privatni forumi, grupni chatovi. Istraživanja su pokazala da je ekosistem na Telegramu vrlo aktivan u ovom smislu te da se putem takvih kanala distribuira značajan broj poruka zavjerama među sljedbenicima.

Mediji koji profitiraju od senzacionalizma - web stranice, blogovi, video kanali koji dijele sadržaj koji privlači klikove - naslovi koji obećavaju "otkriće", "pravu istinu", "tajne iza masovnih laži" - često će promovirati teorije zavjere. Često ne radi se samo o ideologiji, nego o ekonomskom poticaju: veći promet znači prihode od oglasa.

Pojedinci s velikim reachom na društvenim mrežama - osobe koje imaju puno pratitelja (influenceri, javne osobe) često su izvor širenja - ponekad zato što vjeruju u određene teorije, ponekad iz interesa da privuku pažnju ili povjerenje. Budući da imaju platformu i publiku, njihove objave imaju potencijal da brzo dosegnu veliki broj ljudi.

Politički i ideološki ekstremisti - politički akteri, pokreti i organizacije koje imaju ideologiju koja se često oslanja na narative o zavjerama. To može biti desno krilo ili ekstremne skupine, ali i u nekim slučajevima ljevičarski ekstremizam - zavisno o kontekstu. Teorije zavjere im služe da pojačaju nepovjerenje u institucije, stvore polarizaciju, mobiliziraju sljedbenike.

Sa kojim taktikama i obrascima se koriste

Korištenje "echo chamber"-a i potvrđujućih zajednica: oni koji već vjeruju u teorije zavjere često se okupljaju u grupama u kojima se njihove ideje potvrđuju i rijetko preispituju. To pojačava uvjerenja i otežava kritičku raspravu.

Povjerenje i autoritet: neki sudionici koriste lažne ili diskutabilne stručne naslove, pseudonauku, "stručnjake koji nisu službeno priznati", da bi povećali vjerodostojnost svojih tvrdnji.

Selektivni dokazi, poluistine i manipulacije: često se uzimaju odlomci iz stvarnih izvora, izvori se interpretiraju izvan konteksta ili se miješaju činjenice i nagađanja da bi se stvorio efekt "nešto se skriva".

Viralnost i emocionalna stimulacija: teorije zavjere često ciljaju emocije - strah, ljutnju, nepovjerenje - jer emotivni sadržaji se brže dijele.

Što kažu istraživanja

Studije pokazuju da su mlađe osobe i osobe s nižim stupnjem obrazovanja češće sklone prihvaćanju teorija zavjere.

Pandemija COVID-19 bila je katalizator: u kriznim vremenima, kada su informacije nejasne, strah velik, a povjerenje u institucije varljivo, teorije zavjere se šire brže.

Platforme s manjom regulacijom (Telegram, forumi) imaju značajan utjecaj. U radu The Conspiracy Money Machine se pokazuje da su na Telegramu tisuće kanala koji šire teorije zavjere i da postoji model zarade povezan s tim kanalima.

Za kraj, možemo reći da nije jedan entitet koji "širi najviše" teorija zavjere - već je to kombinacija:

• influencera i javnih osoba sa velikom publikom,

• politički motiviranih aktera,

• medija koji žele senzaciju i profit,

• te zatvorenih grupa na platformama sa slabijom kontrolom.

Međutim, zadnje istraživanje sugerira da Telegram kanali i slično okruženje igraju sve važniju ulogu, posebno u povezivanju različitih zajednica i širenju sadržaja koji bi na uređenijim platformama bio moderiran ili uklonjen.