Tihi ocean sve je bučniji
Buka od brodova istih je frekvencija koje koriste kitovi u svojoj svakodnevnoj komunikaciji - pri hranjenju, pronalaženju ženki ili mužjaka, izbjegavanju predatora i navigiranju
Tom Banse za Voice of America piše o sve većoj buci koja ugrožava život morskih bića u Tihom oceanu. Trajekti, teretni brodovi, ribarske i turističke brodice - zbog toga često priželjkujemo život uz more. Sve izgleda poput lijepe razglednice. No, pomorski promet pod vodom stvara pravu kakofoniju zvukova. Znanstvenici u susjednim gradovima pacifičkog sjeverozapada - u Victoriji, u pokrajini British Columbija te u Seattleu, u državi Washington - tvrde da ocean postaje sve bučniji. Ekolozi i brodski prijevoznici također raspravljaju o načinima usposatvljanja veće tišine u oceanu.
Čujete li veselu buku u pubu mojeg rodnog grada Olympije? Da, to je zgodno mjesto za popiti pivo, ali - da budem iskren - nakon nekog vremena postat ćete iscrpljeni nastojeći nastaviti razgovor usred te galame. Onda se pitam..."osjeća li isto i ovaj kit ubojica?"
"Buka koja dolazi od brodova otprilike je istih frekvencija koje koriste i ovi kitovi u svojoj svakodnevnoj komunikaciji: pri hranjenju, pronalaženju ženki ili mužjaka, izbjegavanju predatora i navigiranju."
To je zvuk snimljen pomoću podvodnog mikrofona postavljenog pored navigacijskih ruta u blizini kanadskog Vancouver Islanda. Proučavaju ga oceanografi Sveučilišta Victorije. Njima to zvuči kao da kitovi viču kako bi se mogli čuti od skoro neprestane buke brodskih motora. Michael Jasny analitičar je pri Vijeću za očuvanje prirodnih resursa. Prema njemu, ta - kako je naziva - "zamagljena buka" sprečava kitove da komuniciraju: "Buka koja dolazi od brodova otprilike je istih frekvencija koje koriste i ovi kitovi u svojoj svakodnevnoj komunikaciji: pri hranjenju, pronalaženju ženki ili mužjaka, izbjegavanju predatora i navigiranju."
Čuli smo zvuk velikog broda. Zvuk pod vodom putuje na vrlo učinkovit način, kaže Michael Jasny. No, njega ne zabrinjavaju samo oceanski sisavci, već i čitava razgranata mreža života u oceanu. Sva živa bića pod vodom ovise o zvuku, dodaje on. Međutim, znanost koja se bavi tim problemom prilično je nova. Precizne granice između bučnog i tihog, sigurnog i opasnog, tek se trebaju utvrditi. No, Michael Jasny kaže da u međuvremenu opasnosti postaju sve veće sa sve intenzivnijom međunarodnom trgovinom i bušenjem podmorja. To je i globalni problem.
No na sreću, dodaje Jasny, u brodskom prijevozu postoji rješenje: dizajniranje brodova s tišim motorom. U obližnjoj Victoriji u Kanadi, nekoliko kompanija koje prate ponašanje kitova tvrde da već imaju brodove koji proizvode manje podvodne buke. Među njima su i četiri nova, 63 metra duga broda, koji će postati dio flote američke Agencije za proučavanje oceana. Jedan od inžinjera koji je sudjelovao u njihovom dizajnu je zamjenik direktora kompanije za kontrolu buke Noise Control Engineering, Michael Bahtiarian: "Ovi brodovi dokaz su da ih se može napraviti prilično tihima, odnosno dovoljno tihima da ne plaše ribe. Jer, uz brzinu od 11 čvorova oni mogu izbrojati ribe koje vide pod sobom, bez da ih rastjeraju."
Michael Bahtiarian kaže da su osnovni izvor buke propeleri. To se može riješiti postavljanjem efikasnijeg propelera, proporcionalnog veličini trupa broda. Novi brodovi koji se koriste u istraživanjima koje financira savezna vlada također posjeduju skuplje motore koji smanjuju vibracije.
Kathy Metcalf, jedan od predstavnika pomorske trgovine, kaže da je njihova industrija, barem u Sjedinjenim Državama, svjesna potencijalnog problema zagađenja bukom te da ona želi sudjelovati u njegovom rješavanju: "Naš stav je sljedeći: ako prijeđemo na novi dizajn brodova prije nego što na to budemo prisiljeni, troškovi za industriju bit će puno manji."
Osim toga, dodaje Kathy Metcalf, ako ljudi vide koliko će takvi sofisticiraniji brodovi uštedjeti na gorivu, svi će ih brzo htjeti koristiti. On kaže da se za uspostavljanje novih pravila u pomorskom prometu najbolje obratiti Međunarodnoj pomorskoj organizaciji, jednoj od agencija Ujedinjenih naroda. Kathy Metcalf procjenjuje da bi cijeli postupak mogao trajati pet godina. Kasnije se, kaže on, mogu kontaktirati i druge UN-ove organizacije, odgovorne za kontrolu drugih izvora podvodne buke, poput eksploatacije nafte u podmorju, proizvodnje plina ili pomorskih vojnih vježbi.
Novi komentar