Svi rakuni potječu iz šume u okolici njemačkog gradića
Rakuni su u Europu stigli radi lovačkog užitka šefa Hitlerova zrakoplovstva
Zamalo svi od pola milijuna rakuna koji obitavaju u šumama i parkovima u srednjoj Europi potomci su samo četiriju životinja puštenih u prirodu pokraj njemačkog grada Kassela u vrijeme nacističke vladavine.
Rakuni nikad nisu imali "dobar publicitet" u Europi. Nisu samo sjevernoameričke štetočine koje remete europski ekosustav nego ih uporno prati i priča da su dovedeni u Europu radi lovačkog užitka šefa Hitlerova zrakoplovstva Hermanna Goeringa.
Međutim, istraživanje dokumenata o pojavi rakuna u srednoj Europi, 75 godina poslije, pokazuje da nacistički dio priče nije točan.
Goering uopće nije znao da su rakuni pušteni u prirodu, a vlasti u Berlinu čak su pokušale zaustaviti njihovu prilagodbu. Ali bilo je prekasno. Čuvari prirode oko jezera Edera već su oslobodili dva rasplodna para rakuna. Bilo je to u travnju 1934. i, kako pokazuju dokumenti, učinjeno je na nagovor trgovaca krznom.
Brežuljci oko Kassela, u pokrajini Hessenu, pružali su rakunima savršen okoliš - mnogo šume, vodenih tokova i hrane. Do kraja rata, kako se procjenjuje, već je bilo nekoliko desetaka rasplodnih parova rakuna. Dvadeset pet godina poslije bilo ih je 20 tisuća i nastavljali su se množiti.
Kassel je ostao glavni grad "rakunskog razmnožavanja" u Europi. "U našoj okolici gotovo svaki vrt ima rakuna koji ljeti u njemu živi", rekao je biolog Frank-Uwe Michler iz Kassela.
"U njemačkim se udžbenicima gotovo bez iznimke mogu pronaći tvrdnje kako je Goering budalasto naredio puštanje rakuna i narušavanje naše faune", izjavio je ministar šumarstva pokrajine Hessena Horst Marohn.
Iako je činjenica da je u nacističkoj upravi Goering bio nadležan za šumarstvo i lov, njegovo se ime ne spominje na dokumentima koji govore o tom slučaju, a njih je podosta jer je Kassel, još kao pruska tekovina, imao vrlo širok birokratski aparat i svaka je sitnica morala biti službeno odobrena.
Dvojica od vodećih biologa Trećeg Reicha, šef zoološkog vrta u Hamburgu Carl Hagenceck i njegov berlinski kolega Lutz Heck, kada su čuli za namjeru čuvara oko Edera, jako su se usprotivili puštanju rakuna u prirodu, ali je upravo zbog spore birokracije njihovo protivljenje zakasnilo nekoliko mjeseci. "Gotovo je sigurno da Goering nije imao ništa s tim rakunima", rekao je Marohn.
Naravno, činjenice nikad nisu stajale na putu dobroj priči. Desetljećima nakon rata u britanskim se medijima, primjerice, pisalo o "nacističkim rakunima", a i mnogi Nijemci danas njihovo razmožavanje smatraju jednim od nacističkih nedjela. (hina/metro-portal)
Novi komentar