Što je zapravo pasivna kuća?

Kad već ne živimo u tropskim regijama, jasno je da naše kuće, radionice i urede tijekom hladnih dana moramo - grijati. A to se uglavnom događa uz pomoć fosilnih izvora energije, poput plina ili nafte. U Njemačkoj se tako proizvodi skoro 80 % topline. U proizvodnom procesu nastaje toliko puno stakleničkih plinova da oni utječu na klimatske promjene. Za 40 % svih CO2 emisija u 2023. je zaslužan upravo sektor nekretnina. Kako onda zvuči ideja da se naše kuće uopće ne mora grijati - a da su one svejedno tople? Da se u njima ne moramo smrzavati? Upravo to je moguće u takozvanim pasivnim kućama. 

Kako funkcioniraju pasivne kuće?

Pasivna kuća se zove pasivna jer joj (skoro) uopće ne treba nikakva eksterna energija za njezino grijanje. Kuća se praktički zagrijava sama od sebe - dakle pasivno - i tu energiju, tj. toplinu zadržava. Koristi se toplinu koja ionako nastaje sama od sebe. To je primjerice toplina koju se proizvodi prilikom kuhanja, ili tuširanja, ili energija koju „proizvode" električni uređaji, pa čak i tijela stanovnika te kuće.

Puno topline osim toga „ulazi" u kuću i kroz prozore, kada je vani sunčano. Pasivne kuće su tako građene da ta toplina ostaje u kući. A što se manje mora (dodatno)) grijati, manja je i količina stakleničkih plinova koji nastaju grijanjem. A na koncu konca mora se potrošiti i manje novca za zagrijavanje nekretnine. 

Koliko energije štedi jedna pasivna kuća?

Jedna pasivna kuća troši otprilike 90 % manje energije za grijanje od neke prosječne starije građevine - odnosno 75 % manje u usporedbi s novogradnjom.

U pravilu jedna pasivna kuća tijekom godine dana za grijanje ne potroši više od 1,5 litara nafte, odnosno 1,5 kubika zemnog plina po kvadratnom metru površine. To je oko 15 kilovat-sati (kWh) zemnog plina po kvadratu - godišnje. Što se tiče standardnih građevina, one potroše i do deset puta više energije za grijanje, u prosjeku dakle oko 150 kWh po kvadratu.

Drugim riječima rečeno: da bi se zagrijalo jednu sobu od 30 kvadrata u pasivnoj kući, i to u uvjetima u kojima vladaju hladne, dakle niske zimske temperature, potrebno je deset malih svijeća ili četiri osobe koje se istovremeno nalaze u toj prostoriji. 

Kako točno funkcionira pasivna kuća?

Kako pasivna kuća ne bi „gubila" toplinu, ona je jako dobro toplinski izolirana. Ta izolacija štiti vanjske zidove od hladnoće koja vlada vani, ali i od topline tijekom ljetnih mjeseci. Prozorska stakla su trostruka, što je posebno dobra izolacija. .

Što se tiče novoizgrađenih pasivnih kuća, veliki prozori, odnosno staklene površine su okrenute u pravilu prema jugu. Tako u kuće „ulazi" više sunčeve topline, nego što je preko prozora iz kuće „izlazi". Čak i tijekom zime temperatura s unutarnje strane prozorskog stakla ne pada u pravilu na vrijednosti manje od 17 stupnjeva. Preko ljeta se koristi zaštita od sunca, koja je instalirana s unutarnje strane stakla, tako da sunčeva toplina ne zagrijava prostorije, odnosno pasivnu kuću baš previše.

Osim tog toplinskog izolacijskog sloja, kompletna unutrašnjost pasivne kuće mora biti prekrivena dodatnim hermetičnim slojem. Tako se želi spriječiti da hladni zrak ulazi u kuću kroz fuge ili pukotine, odnosno da topli zrak izlazi iz kuće. Na prozorima i vratima tu funkciju obavljaju okviri koji imaju toplinsko-izolacijski efekt. 

Pojednostavljeno govoreći: posebno snažna izolacija i hermetični sloj funkcioniraju poput termosice, koja i po nekoliko sati uspijeva održati neku tekućinu toplom.

Osim izolacije za pasivnu je kuću nužno i da ima dobar sustav ventilacije. Svježi zrak na koncu konca mora nekako doprijeti u unutrašnjost kuće, jer je građevina praktički hermetički zatvorena. Ali ako se otvori prozore, onda tijekom zime iz kuće izlazi previše topline. Zato se instalira sustav ventilacije koji u kuću „ubacuje" svježi zrak izvana. U tom procesu moguće je i direktno filtriranje zraka, kako bi se spriječilo da u kuću budu ubačeni i neki zagađivači, poput čestica čađe ili pelud.

Zrak izvana se u unutrašnjost kuće šalje s pomoću takozvanih izmjenjivača topline zraka. Istovremeno se tim kanalom iz kuće „izbacuje" potrošeni zrak, posebice onaj iz prostorija kao što su kupaonica ili kuhinja, mjesta na kojima nastaje puno topline. Topli kućni zrak najprije zagrijava hladni zrak izvana koji se „doprema" u kuću, a onda ide vani. Svježi zrak izvana je tako postao topliji i ulazi u kuću.

Tijekom ljeta se taj sustav može tako podesiti da se svježi zrak izvana uopće ne zagrijava prilikom ulaska u kuću, odnosno da ga se čak „hladi" zrakom koji napušta kuću. Osim toga je pametno i da se, kao i kod drugih kuća, tijekom noći otvori prozore kako bi hladniji, odnosno svježi zrak ušao u kuću.

Kakve pasivne kuće postoje?

Obiteljske kuće, ali i višeobiteljske kuće može se graditi kao pasivne kuće. Posebno su održive višeobiteljske kuće, zato što se kod njih po stambenoj jedinici „troši" manje površine. Kao pasivne kuće se diljem svijeta sve češće gradi i uredske prostore, škole, crkve pa i upravne zgrade.

Sustav „prozračivanje bez prozračivanja" je od prednosti kod zgrada koje se nalaze pored frekventnih prometnica, zato što se tako može filtrirati štetne tvari, a da pritom u urede, zbog otvorenih prozora, ne ulazi i buka.

Pasivne kuće, baš kao i druge kuće, mogu proizvoditi i vlastitu obnovljivu energiju, posebice preko solarnih elemenata. Može se instalirati i geotermalne sustave, kako bi se proizvodilo na primjer toplu vodu za tuširanje. U Njemačkoj se pasivne kuće koje proizvode više energije nego što potroše naziva „Passivhaus Plus". A one kuće koje proizvode znatan „viša" energije naziva „Passivhaus Premium". 

U načelu je moguće „pretvoriti" čak i staru gradnju u pasivnu kuću. No, u tom slučaju su troškovi kompletne promjene dosta visoki, a cijeli projekt zahtjevan. Ali pojedine komponente pasivnih kuća može se (is)koristiti i za toplotnu sanaciju starijih građevina s ciljem efikasnijeg korištenja energije.