Što je Silurijska hipoteza i o čemu se tu radi?

Jesu li ljudi prva tehnološki napredna vrsta na Zemlji? Ovo intrigantno pitanje potiče maštu znanstvenika, pisaca i ljubitelja znanstvene fantastike već desetljećima. Iako je službeni znanstveni konsenzus da smo mi prvi koji su razvili visok stupanj tehnološke sofisticiranosti, postoje zanimljive hipoteze i teorijski argumenti koji otvaraju prostor za raspravu o mogućnosti „prapovijesnih" civilizacija koje su postojale davno prije Homo sapiensa.

Najrazvijeniji okvir za razmatranje takve mogućnosti naziva se Silurijska hipoteza, koju su 2018. iznijeli znanstvenici Gavin Schmidt i Adam Frank. Ona se ne bavi idejom izgubljenih civilizacija poput Atlantide ili legendi o drevnim bogovima, nego postavlja ozbiljno znanstveno pitanje: Ako bi na Zemlji postojala tehnološka vrsta prije nekoliko milijuna ili desetaka milijuna godina, bismo li uopće mogli pronaći dokaze o njezinu postojanju? Naime, geološki procesi poput erozije, subdukcije i vulkanizma vremenom brišu gotovo sve tragove površinskih struktura, a čak i materijali poput metala i plastike raspadaju se u relativno kratkim geološkim razdobljima.

U tom kontekstu, moguće je da bi drevna industrijska civilizacija postojala, a da danas gotovo ništa ne bi ostalo od nje. Ipak, znanstvenici napominju kako bi tragovi velike i dugotrajne industrijske aktivnosti, poput masovne emisije stakleničkih plinova ili specifičnih izotopnih anomalija, možda bili otkrivi u sedimentima. Do sada takvi dokazi nisu pronađeni. Najbliže što imamo su prirodni geološki događaji - primjerice, nagli skokovi u temperaturi ili promjene u sastavu atmosfere - ali sve se te anomalije mogu objasniti prirodnim procesima.

Još jedna zanimljiva dimenzija rasprave odnosi se na evolucijsku biologiju. Povijest života na Zemlji pokazuje da je inteligencija u obliku kakav posjeduje čovjek relativno nov fenomen. Tijekom 540 milijuna godina od Kambrijske eksplozije do danas, nijedna druga vrsta nije ostvarila put prema stvaranju kompleksnih tehnologija i civilizacijskih struktura. Iako su dinosauri, primjerice, vladali planetom više od 150 milijuna godina, nisu razvili kognitivne sposobnosti usporedive s ljudskima, barem prema trenutnim fosilnim i neurološkim procjenama.

Svejedno, ideja o izgubljenim civilizacijama potiče nas da razmišljamo o krhkosti i prolaznosti vlastitog tehnološkog postignuća. Ako bi naša civilizacija nestala, koliko bi dugo tragovi naše prisutnosti izdržali test vremena? Većina stručnjaka slaže se da bi nakon nekoliko milijuna godina ostalo vrlo malo direktnih materijalnih dokaza.

Stoga, premda ne postoje znanstveni dokazi da je prije nas postojala druga tehnološki napredna vrsta, pitanje ostaje fascinantno. Ne samo zato što otvara prostor za maštovite teorije, nego zato što nas podsjeća koliko je rijedak, dragocjen i potencijalno prolazan trenutak ljudske civilizacije u dugoj povijesti našeg planeta.