Što je najveći izazov za EU u 2018.?

Dragovoljni odlazak Britanaca iz Europske unije neće biti lako organizirati slijedeće godine, ali politički tu vlada sloga među ostalih 27 zemalja EU.

U usporedbi sa Brexitom, doista će biti teško organizirati kažnjavanje jedne ili više zemalja koja posve očito krše pravila Unije, ali ipak žele ostati članice. Ako Poljska ne popusti, onda će EU u proljeće slijedeće godine po prvi puta u svojoj šezdesetak godina dugoj povijesti morati formalno utvrditi kako se jedna članica ne može smatrati pravnom državom i da time ne ispunjava osnovne pretpostavke za članstvo.

Ovaj postupak utvrđen člankom 7. Lisabonskog sporazuma stvara dubok rez u tkivo Europske unije. Svjedoči o dubokom nepovjerenju među članicama. Potresa temelje zajednice. Tu se ne radi samo o ideološki zatucanoj stranci PiS koja u Europskoj uniji vidi nešto kao Sovjetski Savez koja Poljskoj želi oduzeti njenu teško stečenu suverenost. Tu se radi i o susjednim i drugim zemljama koji su došle iz komunističkih diktatura i očito još nisu uspjele pretvoriti se u društva koja poštuju načela pravne države. Populističke vlade u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i osobito u Mađarskoj ne žele prihvatiti pravila Europske unije, provesti odluke koje su donesene većinom o pitanjima izbjeglica i time se ne žele držati pravila igre ispod kojih su stavile i svoj potpis.

Radi se o načelu

U ovom drugom slučaju više se ne može jamčiti za funkcioniranje čitave Europske unije. Europska unija u svom sadašnjem obliku bi bila gotova.Na žalost, takve Kaczynske i Orbane treba podsjećati kako su njihove zemlje 2004. dragovoljno nadvladale podjelu Europe kad su pristupile Europskoj uniji. Glavno pitanje u godini 2018. koje može odlučiti o dobru i zlu u EU utoliko glasi: hoće li biti moguće prisiliti četiri neposlušne zemlje Višegradske skupine da prihvate načela pravne države i držanja zakona? Ili će se izabrati politički ugodniji put da se novi nacionalisti puste na miru?

Moglo bi biti veoma teško postići jedinstven stav jer u međuvremenu u mnogim zemljama i u vladama sudjeluju stranke koje su bliske PiS-u u Poljskoj ili Fideszu u Mađarskoj. Najnovija karta koja je pala je bila u Austriji gdje sad nacionalistički FPÖ sudjeluje u vladi. Slijedeći udarac bi mogao doći iz Italije u ožujku 2018. Nitko ne zna kakve bi posljedice mogao imati uspjeh Pokreta pet zvjezdica. Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj i drugim zemljama koje više plaćaju nego što primaju u proračun EU i koje žele njegov opstanak, neće preostati ništa drugo nego da Poljskoj i drugim buntovnicima prijete novčanom batinom.

Novac otvara - i zatvara vrata

To može začuditi kod tih nacionalističkih povika iz Poljske i Mađarske: oni rado uzimaju novac iz blagajne Bruxellesa dok se psuju i krše njegova načela. To se 2018. može promijeniti, jer tada počinju i pregovori o izdacima EU od godine 2021. Poljska, koja je imala goleme koristi od potpora strukturnim promjenama i poljoprivredi, naravno da se neće htjeti odreći tih prihoda. Ali sa postupkom po članku 7. za vratom će tu imati loše karte. Ali već i prije 2021. bi Poljska mogla izletjeti iz zajedničkog tržišta jer je i ono povezano sa načelima pravne države. To će ozbiljno pogoditi i poljsko gospodarstvo, a još više Poljake koje sada slobodno mogu raditi bilo gdje u Europi.

Ostaje nada da će građani Poljske znati kako da se za dvije godine otarase nacionalnih konzervativaca. Inače vreba opasnost da se Poljska izgura iz EU. Ili još gore od toga: da se Europska unija pod pritiskom desničarskih populista malo po malo pretvori iz zajednice istih vrijednosti u tek puku carinsku uniju.