Stalno osmjehivanje izludilo je Japance

Poznati ‘prijateljski’ osmijeh obavezan u uslužnom sektoru Japance dovodi do ludila. Teška depresija i mentalne bolesti neke su od posljedica skrivanja iza ‘maske s osmijehom’. Praksa neprestanog osmjehivanja zaposlenika u uslužnim djelatnostima pogubno utječe na njihovo zdravlje, osobito psihičko. Za stotine tisuća Japanki ljubazan je osmijeh u opisu posla, prenosi Net.hr.

Gotovo u svim uslužnim djelatnostima, žene se moraju naučiti široko smijati cijelo vrijeme. Mladi ljudi koji se zapošljavaju u velikim šoping centrima prvi radni dan provedu samo u uvježbavanju savršenog smiješka. Problem se javlja jer većina žena jednostavno više nije u stanju ‘skinuti’ taj osmijeh ni pokazati prave osjećaje, tvrde stručnjaci sa Sveučilišta u Osaki.

- Psihološke posljedice koje obavezan osmijeh ima na ljude su devastirajuće. Depresija, mentalne bolesti i drugi poremećaji javljaju se kao posljedica stalnog nošenja ‘maske s osmijehom’.  Nakon dužeg vremena, neprestano osmjehivanje može dovesti do ozbiljne depresije, kaže profesor Makoto Natsume.

Savršeni smiješakPraksa neprestanog osmjehivanja u uslužnom sektoru pogubno utječe na zdravlje Japanaca, osobito psihičko, pa se javljaju brojni poremećaji.
Mladi ljudi koji se zapošljavaju u trgovačkim centrima prvi radni dan provedu samo u uvježbavanju savršenog smiješka. K tome, stalno smješkanje nema samo psihičke, nego i fizičke posljedice, pa se mnogo ljudi iz uslužnog sektora žalilo na grčeve u mišićima lica, istegnuća i glavobolje. Tomomi Fujiwara tvrdi da se Japanci nisu tako osmjehivali do ‘80-ih. Smatra da je za pošast ‘osmijeha’ kriv Tokyo Disneyland, koji je otvoren 1983. godine, te je japansku uslužnu industriju zarazio neprekidnim osmijehom iz priručnika.

Za uvježbavanje osmijeha, osim stručnjaka u tvrtkama postoji i posebna igrica Nintendo DS – Face Training – za sve one koji žele povećati kvalitetu svog osmijeha. Profesor Natsume štetne je posljedice neprestanog osmjehivanja prvi put uočio tijekom razgovora s pacijentima koji su doživjeli veliku traumu i dok bi o njoj pričali ne bi skidali osmijeh s lica. Osim toga, znanstvenik je uvjeren da je takav način komunikacije posljedica kristaliziranog i duboko ukorijenjenog kulturološkog uvjerenja ‘da muškarci moraju biti hrabri, a žene vesele’.