Ruski uranij je i dalje dobrodošao u EU

Europska unija je od početka napada Rusije na Ukrajinu pa do ovog travnja proglasila već deset paketa gospodarskih sankcija s ukupno 1242 pojedine mjere, od uvoza određenih proizvoda pa do zamrzavanja imutka brojnih ruskih tajkuna i ruskih tvrtki. 

Ali upada u oči da među svim tim sankcijama nema zabrane uvoza - ruskog uranija. Naravno da se prihod Kremlja od trgovine Rosatoma može mjeriti s ruskim prihodima od plina, nafte ili ugljena, ali to je još uvijek veoma ozbiljan iznos - i svakako daleko veći nego od kavijara.

Na to se osvrnuo i njemački ministar gospodarstva Robert Habeck nakon nedavnog posjeta Kijevu: Ukrajina želi da pod sankcije dospije i ruski uranij i s tim se slaže i njemački ministar. Na postaji Deutschlandfunk dodaje kako razumije da se ta zabrana ne može provesti odmah jer "to nismo mogli niti s naftom i ugljenom". Ali tu bi trebalo odrediti rokove, za pola godine značajno smanjiti uvoz, "a nakon devet mjeseci bi došao kraj priče".

I njemačka vlada je Europskoj komisiji predložila da poslovanje s ruskom nuklearnom industrijom dođe već u slijedeći, 11. paket sankcija, ali taj prijedlog će veoma teško podržati svih 27 članica Unije. Najglasniji protivnici su Mađarska, Bugarska, Češka ili Slovačka, dakle države koje još uvijek imaju nuklearke sovjetskog modela i koje su ovisne o suradnji s ruskim državnim koncernom Rosatom.

Uranij još nekako, ali gorivi elementi - nikako

Kako za postaju ARD objašnjava Mycle Schneider, energetski stručnjak iz Pariza, zapravo je uranij manji problem. Doduše, 2021. je oko 20% potreba za prirodnim uranijem došlo iz Rusije, a još 24% iz država pod utjecajem Kremlja, Kazahstana i Uzbekistana. Ali Schneider smatra kako tu količinu neće biti osobito teško - makar nešto skuplje nadoknaditi uvozom iz zemalja kao što su Kanada, Australija ili Južnoafrička Republika. I kod obogaćenog uranija je Rusija s trećinom kapaciteta na čitavom svijetu doduše važan liferant, ali i tu ima alternativa.

Mnogo je veći problem negdje drugdje naći module goriva za nuklearke sovjetskog tipa. Takvih ima diljem EU-a još 15, a ti elementi moraju biti točnih specifikacija i stupnja nuklearne aktivnosti tako da ih se ne može niti napraviti negdje drugdje preko noći. 

Treba podsjetiti i kako je prošlog proljeća, dakle već kad je počeo rat u Ukrajini i bile proglašene sankcije protiv Rusije, ipak je jednom ruskom zrakoplovu bilo izdano izvanredno dopuštenje sletjeti u EU - kako bi donio gorive elemente za nuklearke u Europi. Naravno da je to od početka bila i politika Moskve: stvoriti takvu ovisnost od isporuka iz Rusije da se bez njih jednostavno ne može, smatra Schneider.

C'est inacceptable

No nisu samo države sa sovjetskim nuklearkama jedine koje se protive sankcijama EU-a u tom sektoru: Schneider tu posebno ističe Francusku koja je još u prosincu 2021. preko tvrtke Framatome potpisala dugoročni strateški sporazum o suradnji s Rosatomom. Početkom 2022. je francuski predsjednik Macron čak ruskoj nuklearnoj kompaniji ponudio 20% vlasništva nad francuskom tvrtkom koja proizvodi posebne parne turbine za atomske elektrane. Tu i Pariz pomno njeguje tu suradnju s Rusijom, jer ako bi bile uvedene sankcije i u tom području, "Francuska bi praktično izgubila jedino tržište gdje je mogla plasirati svoje turbine", kaže ovaj stručnjak.

Iako je očito da među članicama Unije postoje posve suprotni interesi sankcionirati i uvoz ruskog uranija, istini za volju treba reći kako to nije obuhvaćeno niti sankcijama koje provode same Sjedinjene Američke Države. Anke Herold iz Instituta za primijenjenu ekologiju u Berlinu podsjeća kako SAD doduše ima i drugih izvora, ali i dvadesetak posto nisko obogaćenog uranija za američke reaktore također dolazi iz Rusije, a još tridesetak posto iz Uzbekistana i Kazahstana, kaže za Deutschlandfunk.