Ribarstvo nije baš profitabilna grana djelatnosti

Novi WWF-ov izvještaj pokazuje da je 43% ribara Europske Unije u 2018. godini prema prijavljenim podacima zarađivalo manje od nacionalne minimalne plaće. Od 56% ribara koji rade na manjim plovilima (što se odnosi na plovila duljine do dvanaest metara), njih čak 70% ima plaću manju od minimalne.

Dr. Antonia Leroy, voditeljica Ureda za morsku politiku pri europskom uredu WWF-a je poručila: „Mnogi ribari rade za vrlo loše plaće u industriji koja se jedva financijski održava i često se nalazi na drugoj strani zakona. To mora prestati. EU mora temeljiti svoju ribarstvenu politiku na boljem razumijevanju povezanosti radnih uvjeta i financijske stabilnosti s ekološkom održivošću. Ljudima je potreban pošten posao koji je istovremeno i ekološki održiv."

Dostojan životni standard je samo jedan od obaveznih socioekonomskih ciljeva Zajedničke ribarstvene politike EU-a (ZRP) za koji je studija pokazala da se često ne provodi u praksi. Jedno od najzabrinjavajućih otkrića studije je da je u periodu od 2012. do 2018. petnaest flota zemalja članica zabilježilo negativnu neto dobit. Iako je uobičajeno da poslovanja ponekad doživljavaju gubitke, malo je vjerojatno da s takvim gubicima nastave raditi.

Nadalje, 19 plovila članica EU, od aktivnih 824, je trenutno uključeno u ilegalne ribolovne poslove izvan voda Europske Unije. Španjolska posjeduje 11 od tih 19 plovila. Nakon nje slijede Nizozemska, Poljska i Portugal, svaka s po dva plovila, dok Francuska i Italija imaju po jedno. Španjolska plovila predstavljaju 4,6% potpune vanjske flote EU-a, što pokazuje potrebu za pojačanim mjerama nadzora, kontrole i praćenja te postavljanjem sustava nacionalnih sankcija.

Polovina prekršaja u koje su uključena plovila članica EU se odnose na korištenje povlačnih ribolovnih alata koji dodiruju morsko dno, a kojima je potrebno više goriva po jedinici ulova nego ostalim ribolovnim alatima. Uz to, povlačna ribolovna oprema je izuzetno štetna za morske ekosustave i život na morskom dnu. WWF poziva na ukidanje velikih poreznih olakšica na gorivo za ribolovne alate koji se vuku po morskom dnu u aktivnostima koje odudaraju od europskog cilja za očuvanje dobrog stanja morskog okoliša i ciljeva postavljenih u Strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti.

Pozitivno otkriće analize je pad broja slučajeva nepoštivanja ZRP-a između 2013. i 2018., istovremeno s povećanjem broja inspekcija, što ukazuje na nužnost stalnog ulaganja u nadzor i kontrolu flota.

S obzirom na evaluaciju Zajedničke ribarstvene politike koju EU započinje ove godine, WWF naglašava potrebu za boljim razumijevanjem socioekonomske dimenzije ribarstvene politike, nužne za unaprijeđenje sektora. Potrebni su veći ekonomski poticaji kako bi se mogao osigurati pošten i održiv prijelaz na ribarstvo s malim utjecajem sukladan ZRP-u i ciljevima zaštite okoliša Europske Unije, koji istovremeno osigurava egzistenciju obalnih zajednica za generacije koje dolaze.