« Film
objavljeno prije 10 godina i 10 mjeseci
KINA

Recenzija filma Cesta

Dramatična sudbina oca i sina bez optimizma, uz tračak čovječnosti koja je neprestano na kušnji

Cesta The Road Viggo Mortensen John Hillcoat Cormac McCarthy
Cesta The Road Viggo Mortensen John Hillcoat Cormac McCarthy (Dimension Films)
Više o

Charlize Theron

,

Cormac McCarthy

,

Cesta

,

Viggo Mortensen

,

autobusne linije Noć muzeja

,

brain fitness

,

dr. Dragana Milas

Cesta je ozbiljan, mračan, uznemirujući, pesimističan, mjestimice čak i mučan film. Ali istodobno dobar i važan film. Jedan od onih koje valja pogledati jer ćete se poslije pitati i preispitivati. Jedan od onih koji puno govori o ljudskoj prirodi i ponašanju, te kojim smo sve smjerovima spremni poći kako bismo preživjeli.

Time je znatno sličniji odličnom „Sljepilu", nego recimo „2012". Premda je također riječ o kraju svijeta, „Cesta" je, i bez pomoći sve specijalnih efekata, puno upečatljivija, realnija i strašnija.

Nikad ne doznamo što se točno dogodilo s našim planetom. Jeli u pitanju prirodne katastrofe (koje i sad opasno divljaju), ili solarna aktivnost ili ljudski inicirana apokalipsa. Zapravo nije ni bitno. Rezultat je na kraju i tako isti. Zemlja je opustošena nakon godina bez sunca koje se ne probija kroz oblake. U sasušenom svijetu sivila hrane zapravo više nema. Ljudi tumaraju sami ili u grupicama pokušavajući nekako preživjeti.

A najveća opasnost su nasilne skupine koje hvataju ljude koji će im poslužiti kao jedini preostali izvor hrane. U takvom svijetu otac i sin pokušavaju se probijati prema moru i prema jugu. Što tamo očekuju nije ni njima zapravo jasno, već je u pitanju tek maglovita nada u nešto bolje. Sin se rodio kada je kataklizma već počela i on nikada ni upoznao svijet kakav je nekad bio.

Jedini cilj oca jest da sin preživi i da ga koliko toliko osposobi da nastavi kada njega više ne bude. Premda je svima jasno da se dugoročno nema kamo nastaviti. Majku upoznajemo kroz flashbackove, neke sretne, a neke nakon početka kraja kada ona gubi nadu i konačno odlazi u smrt. Otac i sin su mršavi, gladni i prljavi, skrivaju se ili bježe pred kanibalima, ali tvrdoglavo guraju dalje prema moru i jugu.

Redatelj John Hillcoat očigledno voli teške priče u kojima baš i nema mjesta optimizmu, a jedino za što se može uhvatiti je još tračak čovječnosti, premda je i on neprestance na kušnji. Takav je bio vrlo dobar "The Proposition" prema scenariju Nicka Cavea (koji ovdje potpisuje glazbu), a sad je uspješno adaptirao Pulitzerom nagrađeni roman Cormaca McCarthyja "The Road".

Hillcoat je ogolio film, lišio ga boje i koliko je mogao vjerno prenio McCarthyev pročišćen stil romana. Uspio je snimiti emotivno nabijen film tijekom kojeg se i gledatelj pita bi li imao snage i dalje nositi "vatru u sebi", odnosno ostati čovjekom u takvom svijetu, kako to otac pokušava slikovito predočiti sinu. Isto tako ostaje visjeti i pitanje kako se odnosimo prema svojim životima i onome što imamo sada, a što bismo sve mogli izgubiti u tren oka.

No, tim pitanjima ćete se vraćati poslije filma, jer Hillcoat ne nudi previše predaha dok pratimo dramatičnu sudbinu oca i sina. Odlična snažna uloga Mortensena, krasna epizoda velikog Roberta Duvalla, te impresivna fotografija i scenografija koje doprinose prikazu beznadnosti situacije. Težak, ali vrijedan film.

Cesta (Road)
SAD, 2010.
Režija: John Hillcoat
Scenarij: Joe Penhall (prema romanu Cormaca McCarthyja)
Uloge: Viggo Mortensen, Kodi Smith-McPhee, Charlize Theron, Robert Duvall, Guy Pearce, Molly Parker, Michael Kenneth Williams

 

Piše: Sanjin Petrović
04.06.2010. 09:59:10
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh