Razgovor u povodu – Vlado Franjević, umjetnik

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik s inozemnom adresom, slikar Vlado Franjević, autor je značajnog, opsežnog i višeslojnog opusa.

Osamdesetih ste otišli u inozemstvo, prvo u Švicarsku a onda 93. u Lihtenštajn.

Da, istina. Baš nekako na prijelazu s 80-ih na 90-te sam otišao u Švicarsku (gdje mi se majka - kroz koju sam imao kontakt sa tom zemljom - istrošila radeći dvadeset godina). S prvom suprugom, Lihtenštajnkom, sam se 1993. preselio u Kneževinu.

Autor ste zanimljivog i složenog opusa u kome se najprije ističu ulja i akrila. Što je njihova bitna karakteristika.

Imam i jako puno radova na papiru (crteži, kolaži, kombinirane tehnike). Ulja i akrile na platnu vjerojatno bitno karakterizira na prvom mjestu intenzitet boje a koji ima sigurno veže s mojim temperamentom, unutarnjim stanjem. Bez obzira da li u datom trenutku slikam više apstraktno ili figurativno, boja je u obadva slučaja više eksplozivnog karaktera... Iako, moram priznati, da se primijetiti, s promjenom pigmenata u nekada intenzivno mi svjetlo riđoj kosi, mijenjaju se i intenziteti boja na platnima.

Tu su i objekti, spirale.

=== U biti, dotaknuo sam skoro pa sve. Na nekim sam se likovno-tehničkim „pomagalima" zadržao duže, na nekima kraće. Dvije su mi dimenzije bile često jako malo dimenzija, za izraziti se na kvalitetan način a kojem sam težio. To je bio primarni razlog „izleta u višedimenzionalne izražajne sfere". Te potrebe za „izletima" imaju vjerojatno veze s tim da sam u „dnu duše" prije svega eksperimentator, istražitelj, onaj koji stalno traži nove definicije i mogućnosti, iako zna „uzaludnost" tog traženja... Jer se za izradu objekata treba imati ipak druge vrste prostora, već duže vrijeme ne radim na taj način. Potrebe postoje ali praktični razlozi mi ne dozvoljavaju rad na taj način. Interdisciplinarni projekt „Spiralni Kanali" je nešto kao životno mi djelo. To je jedna poprilično kompleksna i višeslojna priča bazirana na međunarodnoj komunikaciji i kolaboraciji s drugim umjetnicima: simbioza land arte-a, hepeninga, muzičko-literarno-plesnog performansa, promoviranja drugih umjetnika i kreativaca u okviru projekta a kojeg smo dosad realizirali od 2004. deset puta u devet evropskih zemalja - također u Hrvatskoj 2011. (Vukovar) i 2015. (Ližnjan). Da bi se razumjelo o čemu ja to ovdje „trtljam" bilo bi dobro posjetiti projekt stranicu www.spiral-channels.net i informirati se detaljnije, pročitati možda pisane priloge kustosice Muzeja za umjetnost Lihtenštajn, profesora Fakulteta primijenjenih umjetnosti u Beogradu Marka Lađušića, moje supruge Rajke Poljak, voditelja jednog lokalnog centra za kulturu u Lihtenštajnu, Austrijanca dr. Johannesa Iname, dugogodišnjeg suradnika u projektu, Nijemca Stana Lafleura, itd. Poslušati intervju sa sudionicom projekta, Slovenkom Erikom Kralj ili jednog od najboljih pokrovitelja i sukreatora projekta, slovačkog kolege umjetnika Romana Turcela... Da bi se kvaliteta i snaga ovog projekta bolje razumjela, dobro je navesti da sam isti predstavljao uživo na važnim konferencijama i simpozijima na Cipru, u Kini (Šangaj), J.Koreji (Jeju-si), Sjedinjenim Arapskim Emiratima (Dubai - Koledž za umjetnost i dizajn Američkog Univerziteta), Indija (Univerzitet u Pilaniju).

Spomenimo i kombinirane tehnike, radove na papiru.

===Pored onog što već nisam naveo a što ima veze s radovima na papiru su moja sudjelovanja na međunarodnim izložbama plakata od 2006. u Jordanu pa evo da nema dugo u Lihtenštajnu, u okviru organizacije Alijansa sjedinjenog dizajna (UDA). Zanimljivo je da mi je direktor Muzeja za umjetnost Lihtenštajn jednom rekao da sam jako dobar crtač! I sad su mu se nema dugo moji crteži svidjeli, kad sam iste polegao po podu muzeja u prostorijama gdje se izlagala izložba „Gorgona" a u okviru koje sam bio pozvan da na moj način vodim kroz izložbu...

Fotografirate.

Ma dobro sad... Uslijed ove ukupne digitalizacije stvarnosti - svi nekaj i svatko svakoga (a najviše sebe) fotografira(ju)! Ne znam koliko se ono što fotografiram može i smije razumjeti kao umjetnost. Jednostavno jako volim dokumentirati putovanja statičnim i mobilnim slikama. Neke obrađujem, dograđujem, montiram u digitalne dokumentarne i poluumjetničke vrijednosti. Na youtube kanalu Zemaljskog muzeja Lihtenštajn naći ćete nekoliko stotina video priloga. Sve ih potpisujem ja.

Što je ključ Vašeg pristupa motivu?

Jer radim „iz bubrega", otvorenog srca i iskreno „do bola", nema tu nekog posebnog ključa. Pokreće me sve! Čak i - ništa, praznina, slobodni pad...

Kako doživljavate suvremenu umjetnost?

Između ostalog i kao „nužno zlo"!

Što je trenutno novo u atelijeru?

Trenutno više mislim, razmišljam i smišljam, trošim unutarnje kapacitete na planiranja, jednostavnu, primarnu matematiku (zbrajanje, oduzimanje, mini-multipliciranje).

Planovi, izložbe, monografije...?

Što je ovog časa sigurno, to je da sam pozvan sa suprugom realizirati 2018. slijedeći nastavak projekta „Spiralni Kanali" u desetu evropsku zemlju. Organizator mi dozvoljava čak doći s još četiri umjetnika iz mreže umjetnika „Spiralni Kanali". Naravno da ću se najprije obratiti onima koji su dosad učinili najviše za sam projekt! Do početka prosinca bih trebao poslati plan za izložbu u jednom gradskom muzeju u Hrvatskoj. U muzeju drugog jednog grada u Hrvatskoj su mi odgovorili da su popunjeni za 2018. ali da bi pokušali naći prostor i za moju izložbu... Takav stav i takva dobra volja me poprilično komplimentira.