Putinova prazna obećanja

15 nije okrugli broj. Ipak kada predsjednik jedne države 15. put po redu održi svoj godišnji govor o stanju nacije onda to već ima skoro karakter malog jubileja. No to sa sobom nosi i nešto od dosadne rutine. Tako je moralo biti i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu prilikom njegovog današnjeg (20. 2.) govora u ruskoj Federalnoj skupštini: rutinski, ali bez velikog entuzijazma je on odvrtio svoje izlaganje.

Za razliku od ranijih godina on nije uspio oduševiti publiku ni kompjutorskim simulacijama o novom ruskom čudotvornom oružju. Stoički je ruska politička, ekonomska i vjerska elita podnijela izvedbe svog predsjednika i isto tako rutinski aplaudirala u odgovarajućim trenucima.

Putinova obećanja i gorka stvarnost

Srž oko 90-minutnog govora je bila - kao već puno puta ranije u Putinovim govorima - obećanje da treba biti poboljšano socijalno i ekonomsko stanje u zemlji. Pri tome je on igrao dobro poznatu ulogu brižnog oca nacije: ovdje povećanje socijalnih izdavanja, tamo nove pogodnosti.

Ipak, nakon brojnih godina ekonomske stagnacije i smanjenja realnog dohotka, nova socijalna obećanja ipak neće popraviti raspoloženje u zemlji. Čak je i Institut za istraživanje javnog mnijenja koji kontrolira država (VCIOM) u siječnju ustanovio da se smanjuje povjerenje u Putina: samo još otprilike trećina svih Rusa vjeruje Putinu - riječ je o povijesno najslabijem povjerenju od 2005. godine. Razlog za to je Putinova odluka o povećanju starosne granice za odlazak u mirovinu koju je donio prošle godine. Posljedica ove odluke bili su za ruske prilike veliki prosvjedi.

Nove pogodnosti koje je sada obećao neće doprinijeti da se zaboravi odluka o povećanju starosne granice za odlazak u mirovinu. Jer koliko su Putinova obećanja vrijedna pokazuje upravo jedan projekt njegovog oštrog političkog protivnika Alekseja Navalnija: on iskorištava to što je Putin u svojim predsjedničkim ukazima iz svibnja 2012. godine propisao da više milijuna ruskih zaposlenika u državnim službama - posebice liječnika, profesora, učitelja, predavača, medicinskih sestara - trebaju primati mjesečnu plaću čija bi se visina utvrđivala u odnosu na regionalni prosječni osobni dohodak. Ovakvo konkretno Putinovo obećanje se naravno može provjeriti: na web-stranici koju je otvorio Navalnijev tim zaposlenici u ruskim državnim službama sada mogu kontrolirati odgovara li zaista novac, koji im je obećao Putin, realnosti - ili ipak ne.

No ruska stvarnost ne mrsi račune Putinu samo u socijalnoj sferi. Dok ruski predsjednik obećava bolju poslovnu klimu i bolji pravni sustav, jedan od vodećih američkih investitora Michael Calvey je od prije nekoliko dana u zatvoru u Moskvi. To da ovaj politički potpuno konforman američki biznismen, koji oko 25 godina s privatnim dioničkim fondom Baring Vostok investira milijarde u Rusiju i regiju, sada doživljava ovakvu sudbinu potreslo je moskovsku poslovnu zajednicu. Dakle samo mali broj poduzetnika smije još vjerovati Putinovim riječima.

Putinov vlastiti svjetonazor

Time stvarnost za koju je Putin godinama odgovoran raspršuje njegova obećanja. Zbog toga ne nedostaje određene ironije u tome kada je on sam u aktualnom govoru morao zaključiti da je u ranijim govorima upozoravao na ogromne neregularnosti, ali da do sada nije postignuto poboljšanje.

I u vanjskopolitičkom smislu Putinov govor nije imao bitnih iznenađenja. To da ruski predsjednik masivno rusko naoružavanje smatra obrambenom mjerom je odavno poznato, ali time ne postaje vjerodostojnije. Na Zapadu vlada konsenzus da je Kremlj odgovoran za kampanje dezinformiranja, za upotrebu nervnog plina u slučaju bivšeg ruskog agenta Skripalja, aneksiju Krima, obaranje putničkog zrakoplova MH17, prikrivenu vojnu intervenciju u Ukrajini i povredu Ugovora INF. Stoga su Putinove nove prijetnje naoružavanjem protiv Zapada doduše za žaljenje, ali u političke kalkulacije one su odavno uračunate - i jezive i bez novih kompjutorskih simulacija.