Prvi filmski fijasko Nicka Hornbyja

Interes filmaša za romane Nicka Hornbya očito nije bio samo pomodni hir početka milenija jer dok u kina slijeće „Duži put do dna", na američkom NBC-u upravo je u toku prva sezona „About A Boy" („Sve zbog jednog dječaka"), koja je svoju filmsku inačicu dobila još 2002. s Hughom Grantom.

I Hornbyeva „Nogometna groznica" doživjela je dvije adaptacije, britansku i američku, a od njegovih sedam romana tri još čekaju svoju filmsku verziju, koju će očito kad tad dobiti. Svakako bi bilo zanimljivo vidjeti ekranizacije „Kako biti dobar" i „Juliet, gola", dvije iznimno simpatične knjige.

Na Staru godinu na vrhu jednog jako visokog londonskog nebodera nađe se četvero međusobno poprilično različitih očajnika kojima je zajednička jedino želja da svoj život završe sada i ovdje skokom u nepovrat.

Tu je Martin (Brosnan), osramoćena bivša TV zvijezda koja nakon afere s maloljetnicom i pripadajućeg zatvora više nema ni karijere ni obitelji a ni želje za životom. Zatim povučena Maureen (Collette) koju ubija bespomoćnost njenog života s nepokretnim, autističnim sinom; 18-godišnja Imogen (Poots) koju pak muči ljubav, tinejdžersko traženje ali i obiteljska situacija te tajanstveni pizza boy JJ (Paul) čiji razlozi za skok ostaju misterija do samog kraja, ali na žalost i nakon toga.

Tih četvero dešperatera najprije spriječe jedni druge u pokušaju skoka a zatim sklope „pakt o neskakanju" na šest tjedana, točnije do Valentinova. Njihova priča ubrzo zainteresira medije, em zbog Martinova celebrity backgrounda, em zbog Jessina oca političara (Neill). Zatim se u bježanju od paparazza međusobno zbližuju, a onda i pobjegnu na kraći odmor na Tenerife gdje se stvari dodatno zakompliciraju - na stranu što je i sama ideja bilo zajedničkog bilo pojedinačnog egzotičnog G.O.-a netom nakon silaska s krova s kojeg tek slučajnošću nisi skočio sasvim promašena.

Možda sve to u knjizi bolje funkcionira, ali nijedan od junaka zapravo nam ne uspijeva „prodati" svoju priču, kao što je i njihova zajednička storija prepuna rupa, banalnosti, kiča, općih mjesta i klišea. Na primjer taj Brosnanov Martin potpuno je neuvjerljiv i izgleda kao da je njegovu depresiju prouzročio kvar kvarc-mašine a ne ozbiljni životno-karijerni raspad...

Cijelu recenziju filma „Duži put do dna" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.