Premijera predstave: Gorke suze bradate Venere

Gorke suze bradate Venere autorski je projekt Mihaela Željka Crnčeca koji tematizira ljubavne jade redatelja Oskara de Fabianija, koji se nalazi u gotovo sadomazohističkom ljubavnom trokutu, uz svog obespravljenog slugu Pierrota i jednog mladog glumca u usponu, takozvanog Ganimeda. Kostur ljubavnog trokuta preuzet je iz filma Gorke suze Petre von Kant (1972) Rainera Wernera Fassbindera i njegove adaptacije Peter von Kant (2022) Françoisa Ozona, ali se drama strukturno i sadržajno uvelike razlikuje od dvaju predložaka. 

Predstava se može opisati kao obris života jednog zapadnjačkog homoseksualca oscarwildeovskog tipa, kao fragmentarna, impresionistička biografija ovog seksualnog lica koje se može pohvaliti iznimno živopisnom kulturnom poviješću. Radi se o tipu homoseksualca koji je androgini esteta, arbitar dobrog ukusa, sarkastičan dendi kojemu je svijet samo pozornica, kojemu je teatar, bilo društveni bilo umjetnički, mjesto gdje se osjeća kao kod kuće. On je okrutan, hladan, teatralan, melodramatičan, osjetljiv, povišenog raspoloženja, ali je i smiješan, talentiran, dovitljiv, inteligentan i šarmantan. Predstava istražuje dvosjeklost ovog identiteta, istražuje Oskarovu snagu i okrutnost, kao i njegove nesigurnosti. Ona se, koliko god fragmentarno, dotiče raznih tematskih sklopova prema kojima se ovaj tip gotovo izumrlog homoseksualca pokušava odrediti: roditeljstvo, brak, žene (majke, glumice, prijateljice), ljubav, žudnja, politika, umjetnost, autentičnost, starenje i ljepota. 

Gorke suze bradate Venere zamišljene su, osim toga, kao drugi dio trilogije koju je inaugurirala Crnčecova Ljubav na odru, premijerno izvedena u travnju 2024., u kojoj razni Krležini ženski likovi moraju rasplesti okolnosti misterioznog ubojstva. Oskar se u ovoj drami spominje kao Anin prijatelj pederast, asfaltirani kulturtreger koji je postavljao jedan Anin dramolet u Parizu. Poput svih likova Ljubavi na odru, i Oskar pronalazi svog duhovnog prethodnika u Krležinom opusu: on je, naime, parafraza "intimus arhitekta" Ane Borongay,  opernog režistera i baltemajstora Baranyaia iz Krležinih Zastava . On je "snob i pederast sa sasvim nastranim ukusom", "arbitar koji o muzici i arhitekturi govori iz olimpijske visine, koji nosi crne svilene ženske čarape, hvaleći se egipatskim kamejama kao autentični oscarwildeovac", kako ga opisuje Krleža. Osim Oskara, u ovoj se predstavi ponovno pojavljuju glumica Klara, kao i spomenuta poetesa Ana Borongay, a iz krležijanskog imaginarija inspiraciju vuče Oskarova majka, "tonangebend" kontesa Agata Habzsinics-Gerincsy-Muraközy, glembajevka čiji je portret skiciran uvodnom tekstu Krležinog proznog ciklusa o Glembajevima, te milostiva R. Štolcerove, glumica koja je centralni lik novele Pod maskom. 

Ulaz na predstavu je besplatan.