Predvidljiv potez, nepredvidljive posljedice

U čudo više nitko nije vjerovao. Uoči odluke Donalda Trumpa bilo je još samo spekulacija o tome koliko će drastičan biti njegov zaokret. Hoće li možda negdje ostati otvorena vrata za razgovore? Jesu li diplomatske inicijative Europljana imale ikakvog učinka?

Sada znamo da Sjedinjene Američke Države definitivno napuštaju Joint Comprehensive Plan of Action, skraćeno: JCPOA. Poznatiji kao ‚Atomski sporazum s Iranom'. Sve sankcije koje su bile „obustavljene", ponovno stupaju na snagu. Od svih načina da se izađe iz sporazuma, ovaj je najopasniji.

Svijet time neće postati sigurniji. Još tijekom Trumpovog govora burze su zabilježile rast vrijednosti dionica onih firmi koje prodaju naoružanje. Indirektna posljedica je i da ovo američko kršenje ugovora neće nimalo olakšati skori susret Trumpa i sjevernokorejskog vlastodršca Kima Jonga Una.

Trump objašnjava da „deal" s Iranom nije uvažavao sigurnosne interese Amerike. No, kako će izlazak iz sporazuma služiti američkim interesima, to ostaje Trumpova misterija.

Sporazum je etablirao provjere koje su sprečavale Iran da razvije atomsku bombu čime je i spriječeno nuklearno naoružavanje u regiji. Upravo to i ništa drugo je bio zadatak sporazuma. Čak ni Trumpov ministar vanjskih poslova Mike Pompeo, poznat kao „jastreb prema Teheranu", ne dovodi pod znak pitanja je li Iran doista ispunjavao svoje obveze.

Trump „nema problem s atomskim sporazumom već s Islamskom Republikom Iran", rekao je jedan francuski diplomata. Zato su posljednja četiri mjeseca pregovora između europskih partnera i SAD-a unaprijed bili osuđeni na propast - usprkos svim ustupcima europskih lidera i diplomatskoj „ofenzivi" u smjeru Washingtona koji su posjetili Macron, Merkel i Johnson.

Zastrašujući razvoj

Trump se u Bijeloj kući dosljedno okruživao anti-iranskim jastrebovima. Osim Pompea, tu je i novi savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton. On je još prošle godine napisao: „Američki proklamirani cilj mora biti da se Islamska revolucija iz 1979. okonča prije njezine četrdesete godišnjice." Izraz regime change se u kontekstu Irana u međuvremenu zastrašujuće često spominje.

Zastrašujuće jer je Bolton imao ključnu ulogu i u predigri rata u Iraku 2003. godine. Poznate su katastrofalne posljedice koje je po regiju imala ta agresija koja nije bila u skladu s međunarodnim pravom. Poznato je i da su kao povod za rat korištene laži.

U objašnjenju za istupanje iz sporazuma s Iranom američki predsjednik se pozvao isključivo na nastup izraelskog premijera Benjamina Netanjahua početkom prošlog tjedna. A taj je nastup očito bio propagandni show. Stari upitni materijal je recikliran i objavljen u novom pakiranju i nema nikakvog značaja po aktualno stanje iranskog atomskog programa.

Trumpova odluka dovodi u pitanje rezultate 12 godina intenzivne diplomacije, a ne nudi nikakvu alternativu. Sada će mnogo toga ovisiti o jedinstvu Europljana, od njihove čvrstine i volje da zajedno s ugovornim partnerima Rusijom i Kinom ponude Iranu dovoljno - kako bi se držao odredbi sporazuma bez obzira na američki izlazak. Transatlantski jaz postat će još dublji.

Očekuje se da će povećani pritisak na Teheran ojačati tamošnje tvrdolinijaše i potisnuti umjerene snage u defenzivu. Time rastu šanse da dodatno eskalira stanje u jednom od brojnih kriznih žarišta poput Jemena, Sirije, Libanona ili Iraka.

Do daljeg se odlaže stvaranje sigurnosne arhitekture na Bliskom istoku koja bi „pomirila" legitimne interese svih strana. A to je bio jedini put ka stvarnom miru u regiji.