Pobjeda za slobodu medija i ljudska prava
Ustavni sud Njemačke smatra da je nadzor telekomunikacija širom svijeta bez konkretnog povoda od strane BND-a protuustavan. Ta presuda je kasni trijumf za Snowdena, smatra Marcel Fürstenau
Posljednjeg dana 2016. ostvario se san njemačke obavještajne službe za inozemstvo (BND): tog dana na snagu je stupio izmijenjeni zakon o BND-u. Od tada, ta državna institucija koja je politički direktno podređena Uredu kancelarke, može bez ograničenjašpijunirati telekomunikacije u inozemstvu.
Nijemci i građani EU-a trebali bi - barem teoretski - od toga biti pošteđeni. Međutim, u praksi se to uopće ne može jamčiti, jer se u ogromnoj masi telefonskih poziva, elektronske pošte i drugih oblika komunikacije širom svijeta, ne može uvijek utvrditi identitet baš svakog pojedinca.
Čak i ta nemogućnost koja je poznata i laicima, trebala je biti dovoljan razlog svim članovima njemačkog Bundestaga da odbace tu skandaloznu ovlast koju je dobio BND. Ali konzervativci (CDU/CSU) i socijaldemokrati (SPD) koji su i tada vladali, legalizirali su praksu koja je ranije bila ilegalna - i javnosti potpuno nepoznata. O njoj se saznalo tek 2013. kada je zviždač Edward Snowden preko međunarodnih medija otkrio makinacije američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA).
Uz velikodušnu podršku BND-a, američka tajna služba špijunira globalnu komunikaciju - i to s njemačkog tla. Istražni odbor Bundestaga pokušao je utvrditi obujam tog u svakom smislu pretjeranog špijuniranja, kao i odgovorne osobe. Međutim, iskreni napori, naročito oporbenih stranaka Zelenih i Ljevice, bili su uzaludni. A to što je BND na koncu čak i službeno dobio dozvolu da masovno i bez konkretnog povoda špijunira, bilo je doista perfidno.
Tu zastrašujuću grešku parlamentarne većine Bundestaga, koja je ispunila veliku želju vlade Angele Merkel, sada je ispravio Savezni ustavni sud. On je konstatirao da „zaštita temeljnih prava građana od njemačke državne sile nije ograničena na njemački teritorij". Dakle, sada je jasno: ako je to potrebno, svi ljudi se mogu osloniti na Temeljni zakon, odnosno Ustav SR Njemačke - bez obzira koju putovnicu imaju, gdje žive ili trenutno borave. Tome su se i nadali tužitelji - radi se o skupini od sedam stranih novinara.
Podržale su ih organizacije za zaštitu ljudskih prava „Reporteri bez granica" i „Društvo za prava slobode" (GFF). Svima njima bi trebalo zahvaliti na predanosti. Njihov uspjeh šalje važan signal, posebno u ovim vremenima. Već duži niz godina, sloboda medija je širom svijeta pod sve većim pritiskom - ne samo u autoritarnim državama i klasičnim diktaturama. U EU-u je dovoljan pogled na Poljsku i Mađarsku. Izvan Europe, zastrašujući primer je Australija.
Njemački parlament sad ima šansu i dužnost da svoju demokratsku odgovornost ispuni boljim zakonom o BND-u. Za to mu je Savezni ustavni sud dao rok do konca 2021. Najviši pravni autoritet u zemlji pritom pokazuje put za pošteno rješenje problema u odnosu na slobodu tiska i poštivanje ljudskih prava. Jer, pod strogim uvjetima, špijuniranje telekomunikacija trebalo bi i dalje biti moguće. Nitko ionako ne sumnja da je to nužno.
Uostalom, spomenuti tužitelji također žele biti zaštićeni od terorističkih napada i ratova. Otklanjanje i prepoznavanje opasnosti u ranoj fazi - to je zadatak BND-a. Kao i to da njemačkoj vladi pruži važne informacije za odluke o vanjskoj i sigurnosnoj politici. Prema presudi, BND joj time pomaže da se „dokaže na političkom polju međunarodnih odnosa i da može spriječiti pogrešne odluke s kobnim posljedicama".
Savezni ustavni sud daje nedvosmisleno uputstvo kako to može i mora uspjeti: poštivanjem „zahtjeva zaštite podataka" i pridržavanjem „elementarnih načela ljudskih prava". Oko toga se ne može pregovarati. Posebna vrednost ove presude leži upravo u toj jasnoći i nedvosmislenosti. Kritičarima je to možda čudno. Pa i zbog toga jer se iste te novinare koji su pobijedili na sudu u Njemačkoj - u većini drugih zemalja može i dalje nadzirati, i to bez ikakvih ograničenja.
Ipak, svaka pobjeda nad nepravdom ili kao u ovom slučaju nad lošim zakonom, je razlog za radost i daje nadu drugima.
Pritom ne treba zaboraviti jednog čovjeka: bivšeg službenika NSA - Edwarda Snowdena. Činjenica da taj zviždač još uvijek mora živjeti u egzilu u Rusiji (!) sramota je za sve demokracije na svijetu. Amerikanac sad može biti ponosan na ovu presudu u Njemačkoj i može nazdraviti - čašicom krimskog pjenušca.
Novi komentar