Par ludih znanstvenih teorija

Iako je riječ "luda" pomalo jaka i neprimjerena  savršeno objašnjava teorijska nagađanja znanstvenika pomoću kojih oni žele definirati svijet oko nas. Neka teorije su toliko bizarne i nevjerojatna da kolege znanstvenici s teškoćom prihvaćaju njihovo tumačenje.

Kako svi znamo da opće prihvaćene teorije ne moraju nužno biti i istinite donosimo vam neke neobične, da ne kažemo lude, znanstvene teorije koje će vas navest da malkice preispitate spoznaju o svijetu koji vas okružuje.

Ekpirotički model (Ekpyirotic model)

Dugi niz godina znanstvenici nisu bili u stanju ponuditi odgovore kako i što je dovelo  do Velikog praska, a onda su dvojca britanskih znanstvenika prije nekoliko godina prezentirali svoju teoriju koja daje odgovore na sva pitanja. Fizičari teoretičari Neil Turok i Paul Steinhardt potresli su znanstveni svijet sa ekpirotičkim modelom koji sugerira da je svemir nije nastao velikim praskom nego sudarom dvaju svemira, našeg i svemira iz više dimenzije, odnosno sudara našeg trodimenzionalnog svijeta i vremena. Njihova teorija kazuje da svemir prolazi kroz beskonačni ciklus zagrijavanja, sirenja, hlađenja, stagniranja, pražnjenja i ponovnog sirenja.

Galaksije od antimaterije

Galaksije su masivni sustavi sastavljeni od zvijezda, plina i prašine. U nama vidljivom svemiru postoji barem 100 milijardi galaksija različitih oblika i veličina. Iz uvriježenog znanstveno mišljenje da uz  golim okom vidljivu materiju koja izgrađuje svijet oko nas postoji i misteriozna nevidljiva antimaterija proizlazi hipoteza da postoje čitave galaksije sazdane od antičestica. Što i nije začuđujuće jer se smatra da svaka čestica ima svoju antičesticu, a njihov sudar ili kontakt rezultira međusobnim poništavanjem uz oslobađanje masivne energije.

Holografski svemir

Amerikanac Michael Coleman Talbot napisao je mnoge knjige u kojima se bavio povlačenjem paralela između drvenog misticionizma i moderne kvantne mehanike. U svojim književnim uradcima iznijeo je hipotezu, objedinivši teorijske spekulacije dvojce znanstvenika Davida Bohma i Karla Pribrama, da je naša stvarnost ništa drugo nego holografska projekcija koju je stvorio sam svemir. Holografski model je dao smisao širokom spektru neobjašnjivih pojava poput placebo efekta, telepatiju, vidovitost, mistične osjećaje jedinstva sa svemirom pa čak i psihokinezu.

Hipoteza zoološkog vrta

Kako bi ponudili odgovor na Fermijev paradoks, "Ako su vanzemaljci svakodnevica zašto nismo uspostavili kontakt s njima?", znanstvenici su osmislili hipotezu zoološkog vrta kojom se objašnjava očigledni manjak dokaza o „malim zelenima". Naime, prema toj hipotezi većina izvanzemaljaca izbjegava otkriti svoje postojanje čovječanstvu kao što se znanstvenici i čuvari u zoološkom vrtu skrivaju od divljih životinja kako ih ne bi uznemirili ili utjecali na njihov životni proces. Stručnjaci smatraju da će se izvanzemljci predstaviti kada čovječanstvo postigne određen stupanj razvoja.

Hipoteza simulacije

Po ovoj teoriji je snimljena znanstveno fantastična trilogija Matrix, a ideja je da su naši umovi i naše postojanje kompjuterske simulacije koje kontroliraju naši potomci iz budućnosti. Filozofsko i znanstveno teoretiziranje da je naša stvarnost u stvari iluzija datira još od Zenon i Platon, preko Descartesa do švedskog filozofa Nicka Bostroma.