Novi eko borci na sceni
Emily Hunter pozvala je 22 ekološka aktivista iz cijelog svijeta ljudi da napišu vlastitu životnu priču – I od toga je nastala knjiga
Ekološki aktivisti promiču svoje ciljeve javnim pritiskom, bojkotima i izravnim, uličnim sukobima. Međutim, nova generacija eko-boraca razvila je vlastiti stil borbe.
Putujući po svijetu kako bi prosvjedovala protiv lova na kitove, Emily Hunter upoznala je mnoge mlade ljude koji su - kako kaže - uvelike promijenili prirodu ekološkog aktivizma:"
"Jedna od njih je Jamie Henn, koja je putem interneta, preko stranice 350.org, mobilizirala i povezala aktiviste u globalni klimatski pokret. Zatim, tu je Tania Field, samohrana majke iz Bronxa, koja smatra da će se promjena postići osnivanjem tisuća urbanih farmi. Ona je jedan gradski prostor u Bronxu ne samo pretvorila u povrtnjak, već i u svojevrsno okupljalište susjeda. Ne samo da će se tu posađeni plodovi moći ubrati, već će i žene poput nje pohađati i radionice za ekološke aktiviste".
Emily Hunter odrasla je uz ekološki aktivizam. Njeni su roditelji suosnivatelji pokreta Greenpeace. Robert Hunter, njen otac, predvodio je prosvjede protiv lova na kitove, nuklearnih testova i klimatskih promjena. Časopis Time imenovao ga je jednim od "eko-heroja" 20. stoljeća. Međutim, Emily Hunter kaže da je ekološki pokret 21.-og stoljeća drugačiji: "Danas ima puno više raznolikosti među ljudima nego prije. Ekološki aktivisti nisu više samo bogati, obrazovani bijelci, već ljudi različitih rasa i profila iz čitavog svijeta".
Emily Hunter pozvala je 22 ekološka aktivista iz cijelog svijeta ljudi da napišu vlastitu životnu priču - I od toga je nastala knjiga "Sljedeća generacija eko-aktivista". Jedan od aktera je, recimo, 24-ogodišnji Kenijac Kevin Ochieng koji piše o tome kako je predvodio pet tisuća mladih ljudi kako bi privukao pozornost na problem klimatskih promjena i zatražio od vlade da poduzme korake protiv globalnog zatopljavanja. A Wen Bo opisuje kako je on u KIni informirao ljude o zaštiti okoliša. U "Osamljenom kineskom ratniku," kaže Emily Hunter, Wen Bo piše o procesu ekološkog osvješćivanja javnosti:
"Netom nakon prosvjeda na trgu Tiananmen 1989. godine, on je okupio studente kako bi ih informirao o ekološkim problemima, što je tada bilo vrlo opasno. Otišli su u jedno nezaštićeno područje, u šume koje su bile krčene velikom brzinom, što je uništavalo biološku raznolikost regije. Kineska je vlada nedugo nakon toga uvela zakone za zaštitu tog područja".
Iako su žene oduvijek bile dio ekološkog pokreta, Emily Hunter naglašava da one danas imaju vodeću ulogu. Jedan od primjera je Elizabeth Redmond koja je izumila sustav stvaranja energije putem hodanja: "Dugo sam vremena predstavljala ideju javnosti i medijima, kako bi educirala ljude o ovoj mogućnosti kao energiji budućnosti".
Površine za hodanje, koje proizvodi tvrtka Elizabeth Redmond, PowerLeap, koriste posebnu vrstu struje koja vibracije iz hodanja, plesanja ili trčanja pretvara u energiju. U knjizi "Sljedeći eko-borci," američka Indijanka i ekološka aktivistica Enie Begaye govori o međuplemenskoj i međuetničkoj organizaciji Black Mesa Coalition, čiji je cilj okončanje rudarenja na teritoriju rezervata Navaho Indijanaca u sjevernoj Arizoni: "Rudnici negativno utječu na našu zemlju - zagađuje tlo, zrak i vodu. Međutim, oni u području Black Mesa imaju I negativan kulturološki i društveni utjecaj".
Dobili su tu bitku, ali su odmah potom bili sučeljeni s drugom. Naime, proizvodnja fosilnih goriva, glavni je sektor upošljavanja na rezervatu. Zato je sljedeći cilj - stvaranje "zelenih radnih mjesta," kaže Enie Begaye. Novi eko-borci koriste se svim dostupnim suvremenim tehnologijama - internetom i društvenim mrežama. Žele povezati ljude iz cijelog svijeta. Upravo zbog toga Emily Hunter kaže da je ovo vrlo uzbudljivo vrijeme za ekološki pokret. Ona poziva mlade ljude da postanu glavni akteri promjena ne samo u svojim gradovima I mjestima, nego i u svijetu.
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
"Hrvatski centar obnovljivih izvora energije upozorava hrvatsku i europsku javnost na prijedlog izmjena Zakona o prostornom uređenju i gradnji u kojem se nalazi i amandman koji se odnosi na zabranu gradnje solarnih fotonaponskih elektrana (osim onih koje su integrirane u građevine)", stoji u današnjem priopćenju.
Od prije je već zabranjeno iskorištavanje energije vjetra na otocima prema zakonu o ZOP-u, bez obzira radilo se o velikim vjetroelektranama ili malim vjetroagregatima koje je moguće instalirati na kuću ili u dvorištu. Svrha ovog amandmana, kako navode predlagači, je navodna zaštita te održivo, svrhovito i gospodarski učinkovito korištenja Zaštićenog obalnog područja mora (ZOP).
Kako saznajemo, u prijedlogu izmjena Zakona o prostornom uređenju i gradnji, nedavno predstavljenom dijelu stručne i zainteresirane javnosti, nažalost, među predloženim promjenama nalazi se i jedan amandman koji bi mogao bitno utjecati na budućnost korištenja solarne energije u Hrvatskoj u negativnom smislu, a odnosi se na gradnju solarnih elektrana na obali i otocima.
Naime, u prijedlogu zakona, usvojenom na Vladi i upućenom Saboru na prvo čitanje, nalazi se sljedeći amandman: čl. 51 (1) U ZOP-u se ne može planirati, niti se može izdavati lokacijska dozvola ili rješenje o uvjetima građenja za građevine namijenjene za: istraživanje i iskorištavanje mineralnih sirovina, iskorištavanje snage vjetra za električnu energiju te snage sunca osim za vlastite potrebe na postojećoj zgradi ili građevnoj čestici postojeće zgrade, te skladištenje, obradu i odlaganje otpada, osim ako to zahtijevaju prirodni uvjeti i konfiguracija terena.
Prvo da malo objasnimo što je ZOP: u svrhu zaštite, te održivog, svrhovitog i gospodarski učinkovitog korištenja određuje se Zaštićeno obalno područje mora (ZOP), koje obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1.000 m od obalne crte i pojas mora u širini od 300 m od obalne crte.
Nadalje, za one koji su u šoku i činjenicom da se zabranjuje korištenje energije vjetra u ZOP-u, treba reći da je ta odredba nastala otprilike oko trenutka donošenja Pravilnika o obnovljivim izvorima energije i kogeneraciji, te time naškodila razvoju mnogih projekata vjetroelektrana.
Pri tome je odredba donesena neselektivno i bez puno razmišljanja, jer kako inače objasniti da se na ovaj način zabranila i gradnja malih vjetroagregata na otocima i obali – baš na mjestima gdje bi to bilo iznimno pogodno i korisno u sustavima javne rasvjete i na obiteljskim kućama. Ukratko – nepromišljeno.
Utjecaj ovakvog novog amandmana, ukoliko bi se izglasao, znači zabranu komercijalnog korištenja sunčeve energije na otocima i obali u vidu izgradnje solarnih elektrana, pa i većih centralnih solarnih sustava grijanja. Time se samo još jednom pokazuje licemjerno zagovaranje obnovljivih izvora energije i gospodarskog rasta baziranog na razvoju istih, dok se s druge strane brani gradnja istih na područjima na kojima je njihov potencijal najveći i gdje su oni najpotrebniji i najisplativiji. Stoga ovakvu zabranu smatramo apsolutno neprihvatljivom i šokantnom, te samo još jednim dokazom kad tvrdimo da ova vlada obnovljive izvore energije potiče samo deklarativno.
Također smatramo postojeću zabranu korištenja energije vjetra u ZOP-u samo djelomično prihvatljivom, i to ukoliko se odnosi na velike projekte koji se nalaze na područjima koja su u blizini nekih posebnih zaštićenih prirodnih ili kulturnih dobara.
Pri tome, zabranu iskorištavanja energije vjetra na području ZOP-a malim vjetroagregatima za vlastite potrebe ili sa priključkom na mrežu smatramo neopravdanom, te smatramo da se ti i takvi izvori moraju jasno zakonski odvojiti jer nemaju isti utjecaj ni iste zakonitosti, te ih se stoga ne može na taj način tretirati.
Treba li tu uopće podsjećati da se istovremeno nesmetano odvijaju pripreme za gradnju termoelektrane Plomin 3, da nije zabranjena gradnja rafinerija i naftnih terminala u obalnom pojasu, te da takve zahvate gotovo nitko ne dovodi u pitanje kao sasvim normalne i legitimne.
Pri tome, naravno, kao energetičari se ne možemo ne složiti s pristupom gradnje termoelektrana blizu velikih izvora vode. Međutim ono što bode u oči i o čemu stalno pišemo i na što upozoravamo:
Da li su obnovljivi izvori energije veći ekološki problem RH od termoelektrana na ugljen i plin, pa i rafinerija nafte i cementara?
Novi komentar