Nova knjiga i instalacija Dimitrija Popovića

Dimitrije Popović, suvremeni likovni umjetnik, akademski slikar europskog renomea nedavno je predstavio svoju novu knjigu Eros, krv i svetost. Istom prigodom umjetnik je izveo i instalaciju sa živim modelom.

Nedavno ste predstavili novu knjigu Eros, krv i svetost u Muzeju Mimara. Knjiga se bavi likovima tri biblijske žene u likovnoj umjetnosti od renesanse do danas.

Knjiga koju  sam naslovio Eros, krv i svetost zbir je eseja o tri biblijske žene Juditi, Salomi i Mariji Magdaleni prikazivanih u likovnoj umjetnosti od renesanse do danas.

To je malroovski rečeno moj imaginarni muzej onih slika, crteža i skulptura koje su me posebno zaokupljale. Dakle od Botticellija do Bacona, od Tiziana do Picassa.

Budući da sam se bavio ovim trima ženama u mojim ciklusima njima posvećenim, poseban dio knjige se odnosi na eksplikaciju mojih  likovnih kompozicija, dakle modernih interpretacija starih biblijskih motiva. Eros, krv i svetost  su  posebno označile svaku od ove tri intrigantne ženske personalnosti.

Judita je prva. Što je ključno za njezin lik?

Judita je starozavjetna priča o židovskoj heroini koja svojom ljepotom uspijeva zavesti neprijatelja njenog naroda, asirskog vojskovođu Holoferna i nakon intimnog odnosa u  vojskovođinom šatoru njegovim mu mačem odsjeca glavu te tako spašava svoje sunarodnjake i svoj grad Betuliju od uništenja. Ovaj je motiv bio često  korišten u renesansi i baroku zbog svoje dramatičnosti i imanentnog erosa. Zato je ta tema s više aspekata zanimljiva i u tom smislu su i pisani moji eseji.

Slijedi Saloma i njezina posebnost.

Saloma je posebno zanimljiv lik. Po kazivanju Biblije ona, pastorka kralja Heroda, na njegov rođendan pleše tako zanosno i izazovno da su Herod i visoki uzvanici na njegovom dvoru

bili očarani njenom pojavom i plesnim umijećem. Kada je kralj moli da nastavi plesati i da će joj dati za nagradu pola kraljevstva ona za nagradu traži odrubljenu glavu Ivana Krstitelja.

Po biblijskoj verziji se  Salomina majka, koja se udala za kralja Heroda, Salominog strica , preko kćeri sveti Ivanu Krstitelju što je kritizirao tu bračnu vezu. Postoji i verzija koja je poslužila Oscaru Wildeu da napiše čuvenu dramu po kojoj se Saloma zaljubljuje u Ivana Krstitelja koji odbija njene ljubavne naklonosti i lijepa mu se princeza okrutno sveti. Dakle i tu imamo zanimljivo prožimanje erosa i smrti.

Za kraj Marija Magdalena, možda najzanimljivija.

Magdalena je višestruko zanimljiva osoba  koja je doživjela radikalnu preobrazbu. Od bludnice je postala svetica. Nekad samosvjesna  lijepa i bogata žena iz Magdale koja je vodila razbludni život , koja je bila opsjedenuta demonima , proglašena prostitutkom  nakon što ju je Krist oslobodio od demona i oprostio joj grijehe postaje njegova sljedbenica i završava život u isposništvu,  šireći Kristov nauk i posvećujući se meditacijama o  prolaznosti zemaljskog života i  mislima o Kraljevstvu nebeskom. Dakle u likovnoj umjetnosti je veoma zanimljiv i izazovan zadatak kako tijelom grešnice izraziti preobraćenu  ženu koja je postala svetica.

Prigodom predstavljanja knjige izveli ste i živu instalaciju na temu Magdalene.

Na osnovu ovih bitnih karakteristika Magdalenine osobnosti u sklopu promocije sam postavio živu instalaciju s manekenkom Ivanom Majstorović koja mi je poslužila ka osuvremenjena  lijepa žena iz Magdale. Njeno položeno tijelo na postamentu bilo je okruženo čavlima i križevima kao simbolima Arma Cristi, predmetima Kristove muke i stradanja na Golgoti. Na manekenkin trbuh postavio sam zlatnu lubanju , taj tipičan Magdalenin atribut.  Razlog takvom postavljanju simbola smrti na trbuhu žive žene nije  nikakva umjetnička provokacija nego na moderan likovni način  akcentiranje one suštine  koja se odnosi na misterij života i smrti.U jednoj točci se istovremeno otvara i zatvara krug zemaljskog bitisanja. Krist je rođen da bi bio raspet . Čovjek se rađa da bi umro. Zlatna boja lubanje osim estetske vrijednosti ima simboličko značenje - zlato je metafora vječnog, neprolaznog a upravo Kristov primjer pokazuje da smrt nije definitivan kraj, ništavilo, već da se iz smrti rađa novi život. ,, Krist je prvorođeni među mrtvima,,. Dakle uskrsnuća nema bez smrti .

Kako Vi pristupate pojedinim sakralnim temama?

Mene su gotovo od početka bavljenja likovnom umjetnošću posebno zanimale sakralne teme. Posebno Kristovo raspeće na Golgoti. Još iz djetinjstva pamtim jednu reprodukciju  raspetog Krista, čuvene Grunewaldove slike Isusove  smrti  sa izenheimskog oltara. Ta je slika ostavila neizbrisiv trag na moje biće i zasigurno ujecala na prirodu mog umjetničkog senzibiliteta.

Koji Vam je sakralni motiv najdraži?

Kristovo raspeće je tema koja me zbog svoje složenosti, religijske, povijesne, mistične, filozofske, metafizičke  najviše zaokuplja. S likovne strane gledano ta je tema poseban izazov za umjetnika. Kako dati novo viđenje tako jednostavnoj kompoziciji u formalnom smislu  koja je u osnovi uvijek ista s raspetim tijelom na križu dakle bez mogućnosti radikalnih promjena a da se ostane u karakteru i prepoznatljivosti motiva. To je i bio razlog zašto je moja slika "Raspeće" koja prikazuje Krista s leđa bila uvrštena u serijal francuske televizije "Pasija u umjetnosti" i prikazana uz Picassovu sliku "Raspeće" u kontekstu tretiranja ove sakralne teme u umjetnosti XX stoljeća.

Postoji li sakralni motiv s kojim ste teško izlazili na kraj?

=== S likovnog aspekta gledano, svaki motiv, bio banalan ili uzvišen, svjetovan ili sakralan za umjetnika je zanimljiv U tom smislu ima situacija kada se , kako kažete "teško izlazi na kraj"  sa nekim motivom koji se želi likovno oblikovati. Kada u radu stvar "zapne", onda uništavam sliku. Ne volim prerađivanja ili naknadna dorađivanja nečega s čime nisam od početka rada bio zadovoljan. Ali to jest  draž stvaranja. Umjetnik nije  programirani stroj.

Na početku nove koncertne sezone u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski za izvođenje 8. Mahlerove simfonije (Simfonija tisuće) napravili ste monumentalni triptih "ALEGORIJA O DUHU SVETOM", Mahler je bio inspiriran srednjovjekovnom pjesmom.

Drago mi je da se i ovog puta ostvarilo lijepo suglasje auditivnog i vizualnog prilikom izvođenja Mahlerove Osme simfonije , poznatije kao Simfonija tisuće. Iznad orkestra je bio postavljen moj triptih naslovljen ,, Alegorija o duhu svetom,,. Ta je likovna kompozicija inspirirana klasičnim predloškom na kojem se temelji odnosno referira Mahlerova simfonija a to je srednjovjekovna latinska svečana pjesma ,, Veni Creator Spiritus,, a čiji smisao govori o iskupljenju snagom ljubavi,, što se također odnosi na drugi dio Mahlerovog djela inspiriranom posljednjim činom Goetheovoga,, Faust,,. U latinskoj se pjesmi spominje Otac i Sin njegov Krist, koji je začet po Duhu Svetom. Zato jezgru kompozicije čini "plod utrobe", dolazak na svijet Onog koji će se iz ljubavi žrtvovati za druge.

Što je novo u atelijeru?

Radim  ciklus radova proizišao iz ciklusa "Frojdizmi", a odnosi se na fenomen mode koji me inače jako privlači i zanima zbog svoje specifičnosti u smislu estetizacije i  erotizacije odjevnih predmeta koji istovremeno skrivaju i pokazuju tijelo žene. Ciklus je naslovljen "Mit mode". Planiram ga izložiti sljedeće godine.

Planovi, izložbe, knjige..?

U pripremi je za tisak  moja knjiga  naslovljena "Labirinti sjećanja"  u izdanju Litterisa iz Zagreba.  Riječ je o literarnim portretima Ranka Marinkovića, Danila Kiša, slikara Dada Đurića i filozofa Emila Ciorana.