Noina arka za ugrožene trsove
Rizling, crni pinot ili chardonnay: ove sorte grožđa poznaje svatko. Drugačije je sa sortama koje se zovu egzotično poput “plavog kelnjanina” ili “žutog orleanca”
Spasimo trsove - ovim sloganom Jochen Beurer je prije pet godina u svom selu Stetten uznemirio duhove. Tada je ovaj 41-godišnji vinar počeo saditi drevne sorte loze i to po metodama koje su se posljednji put primjenjivale u srednjem vijeku. Svi u selu su ga smatrali čudakom. No u međuvremenu je bio-vinar Beurer uvjerio i najokorjelije skeptike.
Vinograd-vrt
Beurer u svom „muzeju vinske loze na otvorenom" u međuvremenu uzgaja 17 sorti loze kojima prijeti izumiranje. „Putzscheere", „plavi kelnjanin" ili „Heunisch" samo su neka od egzotičnih imena koja se nalaze u jednom od najatraktivnijih vinograda Njemačke. Svaka od tih zaboravljenih sorti ima neku svoju priču. „'Heunisch' je preteča današnjih rizlinga. Genetski materijal ove pra-sorte nalazimo i u chardonnayu", govori Beurer.
On se koristi i metodama koje su danas kod modernih vinara nezamislive, poput miješanja sorti u jednom vinogradu. „Miješanjem sorti vinari su osiguravali berbu. Ako je i bilo kasnog mraza on je uništio samo jedan dio. Ostale sorte su opstale. Tako je na kraju uvijek nešto ostalo", govori Beurer.
„Vinograd-muzej" bi ove godine trebao donijeti 300 boca „muzejskog vina". To je, s obzirom na uloženi posao, malo. No bio-vinara fascinira nešto drugo. „Ono što me oduševljava je da se i danas bez veće upotrebe tehnologije može proizvesti dobro vino", zaključuje Beurer.No srednjovjekovne metode ne prestaju samo na miješanju sorti grožđa.
Srednjovjekovni vinograd je bilo mjesto gdje se sadilo i drugo korisno bilje. „Zemlja je bila dragocjena, zato se između trsova sadio grah, luk, rajčica ali i ukrasno cvijeće", govori Ebbe Kögel, lokalni povjesničar i voditelj projekta „Seosko pamćenje". „Srednjovjekovni" vinograd se optički razlikuje od modernih vinograda ne samo po tomu što u njemu raste cvijeće nego i po tomu što redovi nisu postavljeni simetrično kao kod današnjih vinograda.
Trs se ovdje penje naravno po drvenim kolcima a ne po žici. I vezuje se ne plastikom nego jednom posebnom vrstom trave. Naravno da ovakav vinograd iziskuje više posla, no Beurer ovaj projekt nije započeo zbog novca.
Novi komentar