Ne očajavajte, Njemačka i SAD!

Može se zaista postati sentimentalan, a sljedeća kratka priča zaista zvuči kao da se odigrava u vremenu koje je daleko iza nas: Kao relativno mlad reporter bio sam prisutan kada je 1994. godine američki predsjednik Bill Clinton stajao ispred Brandenburških vrata, s oduševljenjem slavljen od strane tisuća građana Berlina: "Sve je moguće, Berlin je slobodan!", rekao je Clinton.

Tada se taj američki mentalitet stalne težnje prema naprijed uklapao u Njemačku i Berlin. Amerika je u znatnoj mjeri omogućila njemačko jedinstvo, Amerika je donijela demokraciju u Njemačku, najprije prvo na Zapad, a onda i u cijelu Njemačku.

Pompeo ne dolazi u Berlin, Maas radije putuje u Moskvu

Američki ministar vanjskih poslova Mike Pompeo ovoga utorka (11.8.) stiže u Europu. On dolazi u Poljsku, Austriju, Češku, Sloveniju. Sve velike prijatelje Amerike je već formulirao. Njemačku nije spomenuo ni jednom riječju.

Umjesto toga trojica američkih senatora prijete trajektnoj luci Sassnitz na Baltičkom moru "uništavajućim" sankcijama zbog sudjelovanja u projektu plinovoda Sjeverni tok 2, kojem se Amerikanci uporno protive. I baš u trenutku kada Pompeo tokom svog velikog putovanja po Europi Njemačku zaobilazi u širokom luku, njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas putuje u Moskvu. Upravo u Moskvu. Riječ je o njegovom drugom zaista važnom putovanju izvan EU-a u vrijeme ograničenja zbog korone - prethodno je bio samo u Izraelu i Jordanu. O putovanju u Washington nema ni govora. To je loše!

Ništa više ne funkcionira u transatlantskim odnosima. To da s kaotičnim, notorno bijesnim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom nema slaganja poznato je već odavno. Njemačka vlada zato ulaže napor u kontakte na nižim razinama, koncentrira se na to da barem zadrži veze za vrijeme poslije Trumpa. No Nijemci su već odavno shvatili da ništa više neće biti isto kao prije, kao 1994. godine ili još prije 1963. godine kada je John F. Kennedy slavljen u Berlinu kao spasitelj.

Izmijenjen izgled

Kada je riječ o aktualnim konkretnim točkama prijepora one se odnose na njemačko izdvajanje za obrambeni budžet koji je za Amerikance već odavno premali. Riječ je o povlačenju Amerikanaca iz Njemačke- neki kažu da je to osvetnički akt predsjednika Trumpa kancelarki Merkel sa čije strane se on ne osjeća dovoljno cijenjenim. Riječ je i o spomenutom plinovodu iz Rusije prema Njemačkoj. No o tim temama je riječ samo na prvi pogled.

U suštini je riječ o izmijenjenom pogledu Nijemaca na Ameriku i Amerikanca na Njemačku: Zemlja neograničenih mogućnosti, zemlja koja je nekoć slovila kao "dobronamjerni hegemon" za našu sigurnost, se promijenila i u prvoj liniji usmjerava pogled prema unutra. Ili u pravcu Pacifika. A mi Nijemci s gađenjem gledamo na policijsko nasilje u SAD-u, tamošnje notorne budale s oružjem i tisuće njihovih žrtava, na velike socijalne razlike, na megalomanskog predsjednika koji tvita, na podijeljeno društvo.

Sve veće podjele u društvima

No mi bismo radije trebali pogledati sebe. Ono što se upravo događa u Americi, negiranje opasnosti od pandemije, rasizam, zaoštreni unutarnjopolitički frontovi - sve je loše. No i kod nas se društvo sve više dijeli, populisti i teoretičari zavjera su glasni. A ako Amerika izgubi svoju demokratsku srž, onda Njemačka i Europa ostaju same s onim što je nekoć označavano kao "zapadna zajednica vrijednosti". To bismo onda vjerojatno mogli još teže obraniti. Nije naime tako da u Europi svi bez zadrške slijede stari američki ideal.

No ja ne gubim nadu. Ona postoji - i u Americi i u Njemačkoj: velika većina koja kao uvijek šuti. Ona smatra da je demokracija vrijednost sama po sebi i još uvijek najbolja od svih društvenih formi, i pored svih problema. I ona smatra da Amerika i Njemačka imaju zajedničke vrijednosti i da ih također trebaju zajednički zastupati. Iako to u ovom trenutku uopće ne izgleda tako.

Nositelj nade

Koliko zajedništvo ponovo može biti prisutno postalo je jasno kada je nakon olovnih godina pod Georgom W. Bushem mladi senator Barack Obama govorio u Berlinu pred 200.000 Nijemaca. Svi su bili puni nade jer su osjećali da bi ovaj čovjek mogao postati predsjednik. A to nije bilo tako davno, bilo je prije svega 12 godina. Amerika i Njemačka, ne očajavajte!