"Naša kuća" intimni dokumentarni film o društvenoj izolaciji starih ljudi

Kako kaže redateljica, "Naša kuća" je intimni dokumentarni film koji sam snimala u dužem periodu od 2019. do 2021.godine prateći svakodnevicu roditelja koji su treća životna dob. Naše društvo nema osjećaj za stare ljude, nemamo potrebe za njihovim sjećanjima, znanjem, iskustvom, shvaćanjem, pogledom ali ni za ogromnim razumijevanjem na neki svoj način koji pripada prošlom vremenu tadašnjoj kulturi ali i društvenim trendovima, te zbivanjima.

Okupirao protok vremena i način na koji ću svoje vrijeme iskoristiti i što ću u datom vremenu naučiti. Odlukom da se suočim sa svojim strahom, odnosno tjeskobom koju razvijam na misao o prolaznosti, snimila sam ovaj film. Odlučila sam filmskim zapisom zabilježiti zajedničke trenutke sa svojim roditeljima na mjestu koje za mene ima simboliku solidarnosti, realnog života, vrijednosti, bogatstva koje stječemo dajući i primajući ljubav,

Ova pandemija više je potaknula taj strah da bi ovakvi trenuci mogli nepovratno nestati. Zato nisam prestajala snimati naša druženja na otoku Pagu kao niti prestala raditi na filmu. Ovo je peta varijanta filma. Materijal koji je prikupljen u početku razlikuje se od materijala prikupljenog prema kraju. Moja želja me natjerala da više razmišljam o kadru, kompoziciji, boji, svjetlu. Polako sam se rješavala straha od neuspjeha da neću moći zapisati vrijeme koje provodim s njima.

Film dotiče nekoliko emotivnih sfera ali i identiteta. Kroz njihove priče i svakodnevicu sjetit ćete se djetinjstva i prošlih vremena kada je ovo društvo u normativu imalo kod stvaranja budućnosti što je nama oduzeto, a pandemijom osviješteno. Osjetit ćete da je iščezao normativ drugarstva kada je pogled uperen u istome smjeru, istome cilju a to je opće dobro i kada ljudi djeluju zajedno za opće i svoje dobro.

Ova pandemija pokazala je koliko društvena izolacija može biti okrutna i koliko utječe na naše raspoloženje i voljom za životom. Ovo što je gotovo čitav svijet proživio, proživljavaju stare i nemoćne osobe, nakon protoka vremena postaju nevidljivi.

Nastavit ću snimati kako bih ujedno napravila i povijesni zapis koji će ovom filmskom formom zauvijek zapisati sjećanja na zajednicu koja je gotovo iščezla iz kolektivnog sjećanja a u samo godinu dana osjetili smo da je najveće bogatstvo upravo u tome da pazimo jedni na druge. Tema starih ljudi koji su izolirani iz društva protekle je godine posebno je istakla taj problem i stvorila je veliku temu. U Domovima za stare i nemoćne osobe nitko nije mogao ući, mnogi su umrli od korone, neki i od požara, a potom je potres učinio dodatne strašne stvari. Isključivanje, izoliranje starih ljudi iz društva jest vrlo važna tema jer je to i naša budućnost.

Snimivši ovaj film na ovaj vrlo suptilan način sve što je namjera bila jest da promislimo, osjetimo ili vidimo koliko su stari ljudi zanimljivi, dragi i nose jedno znanje koje trebamo naučiti da bismo razumjeli i propitali svoje postupke, odluke i ponašanja.

Otok Pag odlična je kulisa za ovu vrlo emotivnu priču s mnogo smjerova.

Premijerno prikazivanje filma održat će se u okviru 15. Vox Feminae Festivala u sklopu besplatne online selekcije na platformi Kina Europa. Za više informacija pratite www.voxfeminae.net i festivalski web https://voxfeminae.net/festival/.

Scenarij/režija/kamera: Danijela Stanojević

Montaža: Ivan-Stjepan Lucić

Dizajn plakata: Barbara Zec.

Kratki sadržaj:
U ovom intimnom dokumentarnom filmu autorica se suočava s prolaznošću, zadržava trenutak koristeći kameru. U dužem periodu snima svoje roditelje koji su iz nekog drugog vremena. Njihova društvena izolacija krenula je i prije pandemije korona virusa koji se proširio svijetom. Suvremeno društvo svojim načinom, stilom života, elastičnih moralnih pogleda na stare ljude i njihove potrebe, isključuje ih iz svakodnevnice. Autorici je jasno da će i ona doći do te točke kada sve vrijednosti koje je gradila kao i život biti će zaboravljeni prolaskom vremena i zato želi ispričati neke priče, prenijeti kolektivna sjećanja te ih učiniti bezvremenima bilježenjem na filmu.

Produkcija: K-zona; Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba