Najnormalnije je otkazati dogovorenu kavu

Ide vam se van pa vam se onda ipak ne ide? Niste to napravili samo jednom, Uglavnom smo svi mi barem jednom (ako ne i više puta, ili čak na dnevnoj bazi) osjetili olakšanje kada nam je prijatelj/ica ili kolega/ica otkazao/la planove za izlazak. 

Puno je razloga zašto se odmah osjećamo "lakše" i sretnije - dio olakšanja može se objasniti tako što se ne moramo odjenuti, spremiti, našminkati, voziti u javnom prijevozu, čavrljati iako nam nije do toga, sjediti i piti nešto što nam se uopće ne pije...Ipak, i najvećim introvertima potrebna je ljudska komunikacija.

Zanimljivo je kako se, nakon što odemo na kavu, uvijek osjećamo bolje i povezanije s tom osobom.

Razlog tomu je što je socijalna interakcija s ljudima koje volimo nekad bitnija za zdravlje od bilo čeg drugog. Ipak, kada se bliži zakazana "kava", nas uhvati panika. 

Naviku je teško stvoriti - potrebno je i do nekoliko tjedana. Imali ste naviku trčati, niste zbog poslovnih obaveza mogli trenirati nekoliko tjedana i trčanje je puno teže nego što je bilo. Isto je i s izlascima.

Kad ste bili mlađi, sigurno ste izlazili više, ali onda su vas stigle obaveze, posao i druge brige, pa je sve palo u drugi plan. Ipak, imajte na umu da će vas sjećanja na lijepa druženja uvijek potaknuti da se češće viđate s onima koje volite.

Usput, dobro je "odmoriti mozak" bar jednom tjedno, neovisno koliko posla imate. Neka vam to bude nova navika.