Nagrađena knjiga oslikana pomoću štakorske mokraće
Primajući nagradu za najbolju ilustraciju Emily Gravett otkrila je ‘tajnu’ boje
Andy Warhol je svoja djela radio uz pomoć vlastitog urina, Piero Manzoni je svoj izmet konzervirao u umjetničke svrhe, Chris Ofili je koristio slonovski izmet kao slikarsku boju. Umjetnicima koji vole raditi s ‘prirodnim materijalima’ pridružila se i ilustratorica Emily Gravett, kojoj je prekjučer uručena najprestižnija britanska nagrada za ilustraciju dječje knjige.
Žvakanje listova
Primajući je, otkrila je kako je knjiga Little Mouse’s Big Book of Big Fears (Velika knjiga velikih strahova maloga miša) - nastala uz veliku pomoć mokraće štakora.
Nagrađenu je knjigu posvetila svojim štakorima Buttonu i Mister Moo-u, koji su zadužili autoricu isporučujući joj redovite doze urina. Pomogli su joj s još jednom stvari: Gravettova ih je jogurtom mamila da tapkaju po ilustracijama, ližu i žvaču njihove rubove. Time je postigla da slike izgledaju kao da su napola proždrte od izgladnjelih glodavaca.
Sušenje‘Obično bi se mokraća osušila, ali nekoliko puta nije pa sam morala brisati mokraću sa skenera’, ispričala je umjetnica novinaru Guardiana, objašnjavajući svoj rad na slikovnici.
Štakori Button i Mister Moo sudjelovali su u ovom umjetničkom procesu.
- Lako ih je uvjeriti, moraš ih samo potkupiti hranom. Vole sve masno, rekla je Gravettova.
Knjiga “Little Mouse’s Big Book of Big Fears” govori o mišu koji se svega boji.
Mazanje jogurtom
Svaka je stranica posvećena drugoj fobiji - od ailurofobije (zazora od mačaka) pa do aikmofobije (straha od oštrih predmeta).
Radeći na svojoj knjizi, Emily Gravett je pokušavala postići dojam sitno sažvakanih rubova, no budući da se svaka ‘ljudska tehnika’ pokazala pomalo lažnom, uposlila je kćerkine ljubimce štakore da naprave ‘pravu stvar.’ S jedne strane, njihova je mokraća poslužila kao korisna boja.
- Kad se osuši ostaje blago žućkasta - rekla je Gravett.
Tijekom šest mjeseci, koliko je radila na knjizi, ostavljala je jogurtom premazane listove papira u kavezima štakora. Nakon nekoliko dana, izvadila bi preostale dijelove, polusažvakane i požutjele od mokraće. Skenirala bi te papire, preslagivala ih nekoliko jedne preko drugih da dobije bogatu teksturu, i onda na njima crtala. (METRO)
Novi komentar